Luis Begli je pisao biografiju Franca Kafke, i vrlo detaljno opisao bizarnu organizaciju jednog Kafkinog dana. Radio je dvanaestočasovne smene u kompaniji Assicurazioni Generali tako da mu nije ostajalo mnogo vremena za pisanje. Kada je nekoliko godina kasnije unapređen u glavnog zapisničara u Institutu za bezbednost i sigurnost na radu, radio je od 8:30 ujutru do 14:30 posle podne. I onda mu je dan izgledao ovako: ručak do 15:30 časova, dremka do 19:30, vežbanje, pa porodična večera. Posle toga bi krenuo da piše, malo pre ponoći. (Begli ističe da je pisanje pisama i zapisivanje u dnevnik trajalo barem sat vremena, nekad i dva.) Pisao je kako je i sam rekao „zavisno od energije, raspoloženja i čiste sreće, do dva ili tri, nekada čak i do šest sati izjutra.“ Onda bi upotrebio poslednji atom snage da pokuša da zaspi, jer je ipak morao bar malo da odmori pre odlaska na posao. Zbog ovakvog tempa je uvek bio na ivici zdravstvenog kolapsa. Pa ipak, kada mu je Felis pisala i zamolila da promeni navike, on se narogušio i odgovorio: „Trenutno samo ovako mogu da živim… Ako ne mogu da izdržim ovakav tempo, gore po mene..ali moraću nekako da istrajem.“
Podelite na društvenim mrežama:
Noć knjige od 12. do 14. decembra!
Hitovi domaće i svetske književnosti u Noći knjige!
I biblioteke učestvuju u 33. Noći knjige
Važnost porodične bliskosti i podrške: tribina o romanu „Narod što po snegu seje“ 5. decembra
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.