Laguna - Bukmarker - Isidora Bjelica: Upomoć, prijateljice! - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Isidora Bjelica: Upomoć, prijateljice!

Kada se davno jednom kineskom caru razbila njegova omiljena šolja za čaj, bio je očajan i spreman na sve, samo da je ponovo ima. Kintzugi tehnikom, lepljenjem čistim zlatom, šolja je postala još lepša. Može li se i skrhani život sastaviti na isti način? „Ono što je slomljeno ne može više nikada biti isto ali može biti bolje i lepše ako se zalepi čistim zlatom a to je ljubav“, tvrdi Isidora Bjelica, koja je upravo napisala, ako smo dobro izbrojali, svoju 60. knjigu. Naslov je „Upomoć, prijateljice!“. Pisala ju je u četiri ruke a ko joj joj je pomagao, saznaćete u ekskluzivnom intervjuu za Ona Magazin, koji je Isidora dala na primorju Crne Gore gde boravi radi zdravlja i oporavka.

U poslednje četiri godine borbe sa kancerom, šta ste spoznali o bolesti i isceljenju?

Jao, svašta, pre svega da je sve individualno, zatim da je svet prepun šarlatana i umišljenih mesija, da se ne sme izbegavati oficijelna medicina ali da i tu ima šokantnih razlika i da su i tretmani i premedikacije jako različiti, iako većina tvrdi da je isto. Nije isto. Posle terapija u „Acibadem Sistina“ ja mogu normalno da živim a to pre nije bio slučaj. Sve što znam o terapijama i onome što postoji u svetu, napisala sam u „Spasu 3“. To nije nešto što može stati u par rečenica, to su četiri godine traganja i ličnog iskustva.

Iako moderna psihologija tvrdi da je bolest rezultat crnih misli, vaše knjige svedoče da pisac u vama misli zdravo. Ko je tu lud?

Sasvim sigurno da velika bol i patnja jesu donekle odgovorni za bolest, ali nijedan stručnjak na svetu ne može sa sigurnošću da kaže šta je uzrok. E, sad, koji je omer npr. bombardovanja, tuge, stresnog života, puke loše sreće, to niko ne zna. Jako mnogo ljudi živi na tuđoj nesreći, tvrdeći da zna šta je uzrok i da mogu izlečiti druge. To su ili šarlatani ili samoubeđene mesije ili je u pitanju kombinacija. Mi živimo u eri botoks duhovnosti kad  nam se tvrdi da ako mislimo pozitivno sve će biti fantastično a kako može biti fantastično ako npr. imate najtežu bolest, nemate novca, sahranili ste osobu koja vam najviše znači… Da li hoće da kažu da su milioni koji su umrli u logorima imali crne misli? Dajte, molim vas… Ne kažem ja da je pesimizam rešenje, ali tu vulgarnu botoks duhovnost može da popuši samo neko ko na svoju sreću nije previše čitao ni razmišljao. Srećni su to ljudi.

U trenucima očaja čovek se hvata za slamku spasa. Kakav je osećaj kad se sve slamke, u vidu tapkanja, disanja, tibetanaca, mantri… slome?

Težak, jeziv. Onda na kraju ostaje poslednja nada – sasvim intimni razgovor sa Bogom.

Žuč i med

Napisali ste u četiri ruke novu knjigu „Upomoć, prijateljice!“. O čemu je reč?

„Upomoć, prijateljice!“ je knjiga koju sam pisala sa mojom prijateljicom sa Kipra, poznatim lajf koučom Jo Hismajer. Ona daje drugačiji pogled na svet i rešenja. Ne radi se o tome da negiramo tamnu stranu naše egzistencije, već da kroz dualnu terapiju ono što je loše pretvorimo u ono što je dobro. Kintzugi tehniku smo primenile na emocije. Ono što je slomljeno ne može više nikada biti isto ali može biti bolje i lepše ako se zalepi čistim zlatom a to je ljubav. Sa druge strane ovo je terapija u kojoj prijateljica pomaže prijateljici bolje od profi terapeuta.

Da li je uporno insistiranje na pozitivnim mislima i opraštanju, zapravo potpuno bolesno?

Da vam kažem, kao i svaki placebo, ima osoba kojima to pomogne, ali ozbiljni psihijatri danas pišu o tome da mnogi završe u još gorem stanju, čak i u ludnici, jer sebe krive što nisu uspeli. Kao i svi popularni trendovi, i to ima svoju dobru i lošu stranu. Postoje duše koje se ne mogu primiti na tako jednostavan princip a postoje oni kojima ta samohipnoza daje nadu i veru. Ovaj svet je dualan, sazdan od principa antinomija, to je ona čaša žuči i čaša meda. Ako neko misli da može negirati čašu žuči – super, ali kao i Ošo, mislim da to dugoročno može biti opasno jer prosto u ovom svetu se ne može negirati drugi aspekt. Takođe, svako ima pravo na svoju autohipnozu.

Fotokopije novčanica

Gde je najslabija tačka moderne psihologije?

Danas se sve pomešalo, ozbiljni školovani terapeuti imaju manje posla od nekih koji pogledaju desetak stranih videa i knjiga, pa to prepričavaju ali to je nju ejdž, što je stvar gluplja i očigledno prijemčivija – bolje prolazi, jer čovek bazično želi da mu se proda bajka. Danas je više terapeuta i iscelitelja nego starleta i to vam govori mnogo o situaciji u kojoj se nalazimo. Psiha znači duša, niko ne zna šta je duša i u tom smislu i savremena psihologija tapka u sferi aporija. Sve vam je određeno verom. Ako čovek u nešto poveruje, ono postaje istina za njega. Zato je najteže nama skepticima koji vrlo brzo primetimo rupe u svakom sistemu i zato blago siromašnima duhom u svakom pogledu. Tako vam je i sa rakom. Statistika kaže da intelektualci u najmanjem broju preživljavaju jer znaju suviše, znaju da je to hronična bolest koja se vraća, dok imate neobrazovane ljude koji završe sa terapijom, veruju da su izlečeni i bivaju zaista izlečeni.

Ima li leka protiv gurua, kouča, iscelitelja… koji nam sve agresivnije guraju svoja „placebo rešenja“ pod nos?

Pa zdrav razum, čovek mora da shvati da nijedan čovek nije iznad drugog. Pazite, čitam danas da žena prodaje fotokopije novčanica da bi oni koji nemaju para imali dobar osećaj ako drže te fotokopije u novčaniku da bi im krenulo, e to vam je globalna metafora svega. Hoću da kažem, nama ljudima treba hipnoza da bismo izdržali ovaj život ali ako neko misli da je pametno da daje pravu lovu da bi mu prodali fotokopiranu, super! Svako ima pravo na ličnu perverziju i iskreno niko ne treba da spasava nikoga ni od koga. Sloboda je najvažnija pa čak i sloboda izbora da se bude moron ako nekog to usrećuje. Što se tiče onih koji prodaju ta laka rešenja, oni to moraju sami da raščiste sa onim moralnim imperativom u sebi ako ga imaju, i Bogom, ako u njega veruju.

Ljubav i dobrota

Koliko ljudi, toliko istina. Koja je vaša istina koju želite da podelite sa svetom?

Ja tragam i sve što otkrijem i saznam, ja napišem. Mi smo kao civilizacija zaključani u apsolutno neznanje. Niti znamo odakle dolazimo, niti zašto smo ovde, niti šta se dešava posle smrti, ja samo znam da je ljubav jedini trag smisla na ovom svetu.

Kud plovi ovaj brod? Hoće li se svet vratiti poštovanju, čovečnosti, dobroti i toleranciji?

Ne verujem, pa i u Bibliji piše da će biti sve gore. Surov je ovaj svet a opet neretko iznenadi nas dobrotom. Ja sam pre precenjivala pamet, danas znam da je dobrota jedini ozbiljan ljudski kvalitet… Sa druge strane, većinski, svi ljudi za sebe misle da su dobri. Moći sagledati i svoju tamnu stranu početak je istinske dobrote. Tj. kao što budala misli da je pametna a pametan čovek zna koliko malo zna, tako je i sa dobrotom.

Sa 18 godina bili ste pritvoreni i prognani iz rodnog grada. Da li je tačno da ste se od lažnih optužbi islednika branili poezijom? Verujete li i dalje u snagu kulture?

A da, to je moj najveći performans koji sam ikad izvela. Verovala sam da se na šamare i pretnje može odgovoriti umetnošću. Osamnaest sati sam uzvraćala poezijom i pevanjem, volela bih da vidim taj snimak jer znam da su snimali moje isleđivanje. Oni urlaju, ja recitujem Bajrona, Dučića, Šantića, Kitsa, verujući da će ih ta emocija preobraziti. Pazite kako sam bila divno opičena! Da, verujem i dalje, umetnost je poslednje utočiste za sve nas koji verujemo da je život nešto više od prostih pravila preživljavanja i opstanka.

Kosmička ludnica

Napisali ste 60 knjiga. Da li se razlikuju one koje ste pisali u euforiji od onih koje ste pisali u očaju?

Hahaha genijalno pitanje, možda najbolje u mom životu, znate samo je jedan korak od očaja do euforije i nazad, hoću da kažem podjednako su autentične jer su izraz mog ludila da uvek pišem bez trunke predumišljaja i laži, direkt iz srca koje kuca prebrzo.

Posle svega što vam se desilo u životu, verujete li i dalje u Boga i Božanska čuda?

Pa da, zato sam još uvek ovde, to je zaista čudo koje prkosi statistici. Ima dana kada padnem u težak očaj i sumnju, ima dana kada nemam snage ni da se molim jer mi je mnogo teško, onda zamolim moje prijatelje i duhovnika i monahinje da se mole za mene. Hoću da kažem, kao i svaki smrtnik letim visoko pa se stropoštam ali ja prosto, ma kako me život nokautirao, ustajem. I često i sebe zaprepastim šta živ čovek može da izdrži. Da mi je neko rekao da ću izdržati ovo što sam izdržala rekla bih: alo, nemoj da me precenjuješ. Sa druge strane, ja sam kroz stradanje postala svesna koliko smo nemoćni bez Boga. Gete je rekao da je zemlja kosmička ludnica, verovatno je u pravu.

Izvor: onamagazin.com


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
predstavljena pesnička zbirka u lavirintu  laguna knjige Predstavljena pesnička zbirka „U lavirintu“
19.04.2024.
Nova zbirka poezije Igora Mirovića predstavljena je 18. aprila u kafeteriji Bukmarker knjižare Delfi SKC.   Pored autora, o knjizi su govorili prof. dr Zoran Đerić i prof. dr Aleksandar Je...
više
ema jarlet o orionu i mraku slikovnice i večernje nebo su oduvek bili deo mog života laguna knjige Ema Jarlet o „Orionu i Mraku“: Slikovnice i večernje nebo su oduvek bili deo mog života
19.04.2024.
Autorka hita „Orion i Mrak“ Ema Jarlet otkriva svoju opsesiju mrakom, kako nastaju priče i junaci koje ilustruje i u kome je pronašla inspiraciju za svoje čarobne slikovnice koje nakon objavljivanja n...
više
rastislav durman o novoj knjizi ona bića koja nisu sića  laguna knjige Rastislav Durman o novoj knjizi „Ona bića koja nisu sića“
19.04.2024.
„Ona bića koja nisu sića“ nova je knjiga evropskih bajki koju je priredio novosadski autor Rastislav Durman. Pisac za decu i odrasle poslednjih godina posvetio se prikupljanju bajki sa svih evropskih ...
više
prikaz knjige vladalac nikola makijavelija uputstvo za rukovanje državom laguna knjige Prikaz knjige „Vladalac“ Nikola Makijavelija: Uputstvo za rukovanje državom
19.04.2024.
„Ne zna se ko pije, a ko plaća“ najbolji je iskaz o situaciji u renesansnoj Italiji. U svakom njenom kutku sram, zločin i samovlašće bili su deviza. Zločin? Stvar službene dužnosti. Ubistvo? Oblik dru...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.