Intervju – Vedrana Rudan: Nikad nisu progledali ni naši očevi ni naši dedovi

U hrvatskoj politici koja je pod strogom kontrolom stranaca i u kojoj se ništa bitno ne dešava bez odluke naših gospodara, EU, NATO-a, nekako mi se čini da je Milanoviću rečeno da se makne. Tako je bilo rečeno i Sanaderu koji se maknuo, pa vratio, pa su ga onda strpali u zatvor. Milanović je pametniji, poslušao je, Srbi su mu poslužili kao sredstvo da izvrši naređenje, rekla je Branku Rosiću književnica Vedrana Rudan koja je pre nekoliko nedelja „zapalila“ Srbiju.


 
Postoji jedna stvar u vezi s Vedranom Rudan, a to je da je medijski odjek njenih knjiga u senci nje­nih javnih nastupa uprkos tome što joj romani i dalje spadaju u najtraženije naslove. Tako je bilo i prošle nedelje. Vedrana Rudan je došla u Beo­grad na promociju romana Muškarac u grlu (Laguna) koji je već nedeljama najprodavanija knjiga u Srbiji, da bi, posle samo nekoliko sati od kad je završila potpisivanje knjiga u knjižari „Delfi“, sve novine na naslovnim stranama objavile vest o njenom nastupu u „Ćirilici“ Milomira Marića.
 
Emisiju je, po piplmetrima, gledalo pola Srbije, a u cen­tru svega je bio sukob hrvatske književnice sa Jelenom Mi­lić, direktorkom Centra za evroatlantske studije. Zato sam se držao tradicije s početka ovog teksta i posvetio prvo pi­tanje medijskoj eksploziji nakon te emisije.
 
Pre deset dana je emitovana „Ćirilica“, vi ste se vrati­li u Hrvatsku, a Srbija „gori“ i sve novine prenose de­love iz vašeg sukoba sa Jelenom Milić. Naslovi u novinama hva­le to što ste kao Hrvatica branili Srbiju u Srbiji. Zašto ste to uradi­li? Inspiracija u trenutku, marketinški potez, stara ljubav pre­ma Srbima?
 
Mojoj bi sujeti godilo kad bih vam zaista povjerovala da Srbija zbog mene „gori“. Čudi me da su gledao­ce emisije „Ćirilica“ toliko zaintere­sirali moji stavovi. Nisam nepozna­ta osoba i to što mislim o NATO-u govorim kad mogu i gdje mogu već godinama. NATO jest najveće zlo na ovome svijetu, Amerika jest Hitler dvadeset i prvog stoljeća, bila je i dvadesetog, iako problem i nije tako jednostavan. Kad kažem „Amerika“, naravno da mislim na njene politi­čare i zapadne korporacije koje stvarno vladaju svijetom. NATO im je samo servis. Mi ne znamo tko vlada milijar­dama ljudi ali vidimo tko ih ubija, tako da samo možemo prozivati izvršitelje kad već ne znamo nalogodavce. Ja se nisam sukobila sa gospođom Milić, u emisiji „Ćirilica“ vi­djela sam je prvi put u životu, već sa njenim stavovima koji su meni apsolutno neprihvatljivi, perverzni čak. Zaista ne mogu shvatiti da bilo tko, gospođa Milić nije jedina koja se zalaže za bratstvo i jedinstvo između NATO-a i Srbije, može danas u Srbiji za NATO reći jednu lijepu riječ osim ako nije teško psihički bolestan ili na tome zarađuje. Ako je ovo drugo, krvave su to pare.

Ja sigurno „kao Hrvatica u Srbiji nisam branila Srbiju“ jer sebe doživljavam kao ljudsko biće a ne kao „Hrvaticu“. Nacionalna pripadnost mi ništa ne znači, a ni „Srbija“. Lju­di su ljudska bića, ne „Hrvati“. „Srbija“ je skupina ljudskih bića, ne samo Srba, kojoj prijeti pakt sa NATO-om. Vi ste u mnogo boljoj poziciji nego što smo bili mi „Hrvati“ kad smo ušli u NATO. Na tu temu kod nas nije bilo nikakve di­skusije. Ušli smo u američki šupak šutke i pokorno, ona­ko kako to samo „Hrvati“ već stoljećima rade kad im net­ko pruži priliku da mu se uvuku. Spominjete moju „staru ljubav prema Srbima“. Ne postoji moja „stara ljubav prema Srbima“. U meni postoji samo vječna ljubav prema ljudi­ma dobre volje. Takvih ima i među Srbima, i među Hrvati­ma, i među Amerima. Nažalost, ljudi dobre volje, ma gdje živjeli, nemaju ni moć ni lovu.
 
Zašto u Hrvatskoj i posle toliko go­dina vlada toliko interesovanje za Srbiju umesto da se sa ulaskom u EU sada u Zagrebu više interesuju za tamo neke u Finskoj ili Litvaniji, ili Nemačkoj?
 
Susjedi smo i govorimo istim je­zikom. To se nikad neće promije­niti. Napad na srpske vaterpoliste je zločin koji je posljedica hrvat­ske politike i retorike naših politi­čara. Veličaju ustašluk, vraćaju se u prapovijest, iz mračine izvlače NDH kao ostvarenje „hrvatskog sna“, Mi­lanović se hvali djedom ustašom, Srbe proglašava „smećem“, našoj djeci političari i mediji uporno nude tezu kako su Srbi naši vječni nepri­jatelji da bi gladnoj mladosti skrenuli pažnju sa činjenice da nemaju šta jesti i da će u Hrvatskoj dovijeka biti samo robovi koji će s vremena na vrijeme imati pravo da nekom Srbinu razbiju glavu. Njima se povremeno prebijanje Srba u Hrvatskoj nudi kao antistres terapija. Ne vjerujem da će neki mladi, to ipak nije masovna pojava, ikad progledati. Nikad nisu progledali ni njihovi očevi ni njihovi djedovi. Istovremeno, dok se mlate naša djeca, naši i vaši gospodari koji su u Jugoslaviji vozili „stojadina“ broje milijune eura  ­koje ne bi brojili da budale nisu popušile priču o „četnicima“ i „ustašama“. Živimo u „demokraciji“. Izabrali smo, uživajmo.

U komentaru izbora u Hrvatskoj rekli ste da je pobedila Srbija. Zašto se Milanović odlučio da produbi onu svoju retoriku ka Srbima i na kraju ga to oduva u izbornim kutijama? Kako će sad politički spin doktori savetovati svoje pulene – u smislu da li je isplativo udarati po Srbima ili ne? Šta su danas Srbi u očima Hrvatske? Onakvi kakve vidi Ava Karabatić ili Zoran Milanović?

Ne bih Avu Karabatić vezivala uz Milanovića. Nikad nećemo saznati zašto se Milanović, koji nije glup, tako obrušio na Srbe u predizbornoj kampanji baš ničim izazvan. Ne vjerujem da nije znao da će zbog tog (zlo)čina izgubiti izbore. Očito je želio izgubiti izbore, maknuti se sa političke scene kao bitan faktor i otići. Još ne znamo kamo. U hrvatskoj politici koja je pod strogom kontrolom stranaca i u kojoj se ništa bitno ne dešava bez odluke naših gospodara, čitaj: EU, NATO-a, nekako mi se čini da je Milanoviću rečeno da se makne. Tako je bilo rečeno i Sanaderu koji se maknuo, pa vratio, pa su ga strpali u zatvor. Milanović je pametniji, poslušao je, Srbi su mu poslužili kao sredstvo da izvrši naređenje. Na prvu loptu Milanović je pomahnitali kreten, na drugu loptu... Vrijeme će pokazati ili neće pokazati zašto su pred same izbore za Milanovića Srbi naprasno postali „smeće“. Vidjet ćete, uskoro će HDZ biti najžešći faktor mira između Srba i Hrvata. Kad ćemo, mi obični ljudi, najzad shvatiti da smo izmanipulirane budale.

Uskoro odlazi vaš omrznuti predsednik Obama, a pitanje je da li će na njegovo mesto doći vama omrznutija Hilari. Da li je vama bitno ili nebitno ko će doći na čelo Amerike?

Nikome nije bitno tko će doći na čelo Amerike jer američki predsjednik ili predsjednica baš ni o čemu ne odlučuju. Svijetom vladaju Sorosi, oni govore američkom predsjedniku u kojoj će zemlji majke crnu vunu presti.

Posle Sirije, Iraka, mislite da ćemo se i mi u Evropi potući? Imali smo Brexit pre neki mesec, nedavno je izrazito nacionalistička partija pobedila na lokalnim izborima u nemačkoj pokrajini. Šta da očekujemo od budućnosti mi Evropljani stari (i mladi)?

Evropa je američka kolonija. Amerika je na nas poslala izbjeglice, bombe su na neko vrijeme izašle iz mode kad je o Evropi riječ. Kad zbog nekoliko milijuna izbjeglica koje čekaju da krenu na Evropu ovdje zavlada rat, kad se mi Evropljani pretvorimo u Sirijce, Kurde, Afganistance... Onda će nas Ameri krenuti miriti bombama. Tješi činjenica da će čitava Evropa biti pretvorena u pakao, pa mi mali i nebitni narodi na Balkanu nećemo biti frustrirani. U prah i pepeo bit će pretvoreni i Berlin, i Pariz, i Požarevac, i moja Mošćenička Draga. NATO je najveći borac za ravnopravnost među narodima.

Vaš novi roman Muškarac u grlu i kolona žena koja je čekala da im posle promocije potpišete knjigu (koja je najprodavanija u Srbiji) dokaz su (ili nisu) da žene od vas hoće da im govorite o muško-ženskim odnosima baš kao u novom romanu, a muškarci će vas stalno pitati o Vučiću, Milanoviću, politici...?

Ja pišem za žene i volim razgovarati sa ženama jer smo, što davno reče Lenon, „crnja svijeta“. Odakle vam ideja da mene muškarci stalno ispituju o Vučiću, Milanoviću...? Ima muškaraca koji nisu poput vas. Jučer mi je susjed rekao da imam lijepe noge.
 
Autor: Branko Rosić
Foto: Igor Pavićević
Izvor: Nedeljnik