Intervju sa Ajadom Aktarom, autorom bestselera „Američki derviš“

Proces imigracije je uvijek proces raskida i obnove

Roman “Američki derviš” književni je prvijenac Ajada Aktara i jedno od najvećih iznenađenja ove književne sezone. U Americi je “Američki derviš” objavljen 9. januara 2012, a izdavačka prava su prodata u 19 zemalja.

Ajad Aktar je napisao savremenu priču o muslimanskoj porodici u Americi i uopšte o odnosu muslimanske kulture i Zapada. Glavni junak romana je Hajat Šah, mladi Amerikanac. Njegov uobičajeni život – odlasci u školu, igranje bejzbola i video-igara – odlikuje se samo njegovim pakistanskim nasljeđem i čestim zategnutim odnosima između njegovih roditelja, koji se svađaju zbog nečega što je on odveć mlad da shvati. A onda iz Pakistana stiže Mina, drugarica Hajatove majke, i od tada sve se mijenja. Minina duboka duhovnost oživljava vjeru porodice, što veoma utiče na Hajata. Proučavajući Kuran uz Minu i uživajući u njenoj pažnji, on osjeća da ima novi cilj i da je sve više zaljubljen u svoju učiteljicu. Kada Mina upozna čoveka s kojim počne da se viđa, Hajat se osjeća iznevjerenim. Plima duhovne i ljubavne strasti primorava ga da preispita sve u šta je vjerovao. Upravo kada Mina pronađe sreću, Hajat je prinuđen da nešto učini – nešto što će imati razorne posljedice po sve koje on najviše voli.

Glumac, dramaturg i romanopisac, Ajad Aktar se rodio u Milvokiju, kao pripadnik prvog pokoljenja Pakistanaca rođenih u Americi. Završio je dramaturgiju na Univerzitetu Braun i režiju na Univerzitetu Kolumbija, a osvojio je brojne nagrade za svoj rad. Autor je mnogih scenarija i glavni glumac i koscenarista u filmu “Unutrašnji rat”, koji je premijerno prikazan 2005. godine na filmskom festivalu u Torontu i nominovan za nagradu „Nezavisan duh“ za najbolji scenario i nagradu. “Američki derviš” (nedavno objavljen u izdanju “Lagune” i prevodu Marka Mladenovića) je Aktarov prvi roman.

Na početku razgovora za „Vijesti“ Ajad Aktar je o svom romanu „Američki derviš“ rekao:

Glavna poteškoća je bila pronalaženje načina da se ispriča veoma složena priča na jednostavan način. Želio sam da knjiga ima neposrednost kontakta sa čitaocem, vrstu neposrednosti koju film može da ima sa gledaocem. Ali, knjiga je ispunjena nekim veoma složenim idejama i situacijama. Dakle, balansiranje sa svim ovim je bio pravi izazov.

Možete li nam objasniti značenje naslova „Američki derviš“?

Riječ derviš se često u američkom žargonu odnosi na muslimanske monahe iz Turske poznate po kovitlavom plesu, ali zapravo ta riječ jednostavno sugeriše na odricanje u islamskoj tradiciji, na određenu vrstu osobe koja takođe može biti sufi – oni su praktičari tehnike koja za cilj dovodi do iskustva božanskog. Mina, centralni lik ove knjige, pokušava da teži ovom idealu. Ona nastoji da odbaci svoje strasti. Narator, Hajat, prolazi kroz fazu kada na svoju ruku, prihvata različite ideje Boga, vjere, itd. Dakle, čitalac bi trebalo da razmišlja o naslovu.

„Američki Derviš“ se odvija 1980. godine u Viskonsinu sa sjećanjima na događaje u Pakistanu od deceniju ranije. Zašto ste izabrali ovu istorijsku pozadinu?

Želio sam da pišem o tome kako je biti musliman u Americi u vrijeme kada to još uvijek nije bilo političko pitanje. To je bio jedini način na koji sam mogao da ispričam priču bez smetnji politike koja se širi preko centra pozornice. Priča je o muslimanskoj porodici, a prvenstveno je univerzalna priča o tome šta znači imati vjeru, i boriti se sa vjerom.

Kako je Vaše iskustvo odrastanja kao američkog muslimana - uticalo Vaš rad?

Sve poslove koje trenutno radim u vezi su sa muslimanskim identitetom na Zapadu i to obuhvata veoma mnogo funkcija mog iskustva, kao i moje široke filozofske preokupacije. Na kraju, ja želim da ispričam univerzalne priče, o ljudskom stanju, o vjeri, o modernosti, ali iz ugla moje sopstvene specifičnosti odakle potičem. Vjerujem da treba da budete specifični da biste došli do univerzalnog.

Vaš roman je fokusiran na pitanja vjerskog i etničkog identiteta. Zašto je ovo pitanje toliko važno u svijetu danas? Kako vidite ovaj fenomen u kontekstu svog romana i u kontekstu današnjice?

Pitanja identiteta su postala važana za svijet na veoma gorući način. U slučaju mog romana, ova pitanja se filtriraju kroz sočivo imigracije. Mislim da je proces imigracije uvijek proces raskida i obnove, odlazak iz matične zemlje i prekid sa njenim tradicijama, kao i obnavljanje sebe u okviru novog identiteta. Svaka generacija Amerikanaca prolazi kroz taj proces, čak iako su njihove porodice bile ovdje već više generacija. To je dio onoga što podrazumijeva emigrirati. Pitanje se na kraju krajeva odnosi na vrste samoobnove - koje imigrantske zajednice izabrati. Za neke, obnavljanje znači još strožiji zaokret ka tradiciji, u izvjesnom smislu, kao način da se sačuva ono što se doživljava kao izgubljeno.

Jeste li ste imali stvarnu sudbinu i događaje za kreiranje vašeg romana „Američki derviš“?

Svi moji likovi su, na neki način, dio mene, jer sve ovo što pišem je izvučeno iz nekog ličnog iskustva. Da citiram divnog pjesnika, ja izgrađujem svoje priče od drveta mojih sopstvenih šuma i kamena sa mojih sopstvenih polja. Ono kroz šta prolazi Hajat u romanu nije ono što sam ja doživio kao mlad čovjek.

Kakve su reakcije čitalaca sa Zapada na Vašu knjigu „Američki derviš“? Česta su poređenja vašeg romana sa „Lovcem na zmajeve“ Haleda Hoseinija.

Nijesam pročitao „Lovca na zmajeve“, ali poređenja uzimam kao kompliment. To je knjiga koju ljudi zaista vole. Susreo sam se sa mnogo različitih odgovora na moju knjigu, uglavnom ljudi koji su prilično iznenađeni koliko su identifikovali svoja lična iskustva u romanu.

U „Američkom dervišu“ na razne načine ste predstavili šta znači biti musliman u Americi. Ali, šta znači biti musliman u Americi danas, poslije 11. septembra?

Dok sam odrastao, muslimanska zajednica je bila mnogo manja, i zbog toga što ljudi ovdje, u Americi, ništa nijesu znali o islamu, mi smo bili nevidljiva vrsta. Naravno da se sve promijenilo 2001. godine. Muslimani su odjednom postali veoma vidljivi. Ali, iz pogrešnih razloga. To je stvorilo globalni razgovor o odnosu islama i Zapada. Sama geopolitika se promijenila drastično, tako da se čini da mi ne živimo u istoj zemlji u kojoj smo bili tokom ’80-ih, kada je Bliski Istok bio samo region odakle nam je dolazila nafta. Danas, srednjoškolci znaju razliku između šiita i sunita, znaju dešavanja oko Arapskog proleća i da je južna Azija dom za većinu muslimana u svijetu. Mi živimo u nevjerovatnom vremenu.

Vaš roman sadrži odlomke iz Kurana? Kako da razumijemo ove djelove knjige? Šta ste željeli da pokažete ovim citatima?

Američka literatura je puna biblijskih aluzija, od Melvila do Foknera i od Hemingveja do Toni Morisona. Biblija može ili ne može biti bilo šta drugo, ali ona je svakako osnovni tekst zapadne književne tradicije. Slično tome, za kazivanje priče o muslimanima u Americi u literarnoj formi, neophodno je poznavanje Kurana kao osnove muslimanskog iskustva. Kao muslimansko - američki pisac, moj zadatak je bio dvojak: kako da predstavim američkom čitaocu ove kuranske narative i izraze u prenesenom smislu, i kako da se igram ovim pričama i obrtima na evokativne načine. Pored toga, roman je pokušaj da se oslobodi iskrenija metaforička verzija religijskog iskustva iz bukvalne dogme ortodoksije. Kao takav, Kuran ima dva lica: jedno koje prevazilazi njegovu kulturnu specifičnost i dočarava dublje, univerzalne istine i drugo koje je vezano za njegovo porijeklo i koje služi kao restriktivna sila. Želio sam da dramatizujem napetost između ove dvije tačke gledišta. Ovo je stvarni sukob u romanu.

Autor: Vujica Ognjenović
Izvor: Vijesti