Laguna - Bukmarker - Igor Marojević – Osuđuju te ako nisi po propisanoj normi! - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Igor Marojević – Osuđuju te ako nisi po propisanoj normi!

Novim romanom "Tuđine" Igor Marojević završava petoknjižje i, kako kaže, baca novo svetlo na ostala njegova dela. U intervjuu govori o tuđinama u svima nama, zašto se oseća kao stranac i da li smo se otuđili kao ljudi.


 
Šta su za vas tuđine? Da li su one određene geografski ili emotivno?

Kada se Ratomir Jauković u rodnoj Boki oseća kao stranac, iza toga ne stoji geografska odrednica. Njen značaj nastaje i učvršćuje selidbom u Beograd. Za mene je taj Jauković jedan od ljudi koji bi se osećali pre svega kao tuđini, ne samo u Beogradu nego bilo u kom mestu, ali i u ma kojem kolektivu. Glavni junak je kod kuće jedino dok je u potrazi za sopstvenim identitetom i vitalizmom u trenucima opšteg stradanja. Potraga za sobom uvek znači potragu za drugim. U tom smislu, Ratomir nije tuđin jedino u trenucima kad nađe ljubav.
 
Jesmo li se otuđili kao ljudi?

Otuđenje je pojam koji se, naravno, odavno vezuje za život u gradu, pre svega u metropoli. Ona je, globalno, pospešena i razvojem interneta koji u komunikaciji nosi ogromnu meru impersonalnosti. Na kraju, treba imati na umu, a što se mene tiče i poštovati, činjenicu da su neki ljudi odabrali da se svuda osećaju kao stranci.
 
Da li se i vi tako osećate?

Da, često, verovatno zbog toga što sam se rodio u mestu u kojem nisam proveo dovoljno vremena da bih se do kraja srodio s njim i što sam potom živeo u još pet gradova u tri različite države. Istina je, međutim, da se u Zemunu osećam najmanje daleko od imaginarne kuće.
 
Da li se i danas tretiraju došljaci toliko loše kao vaš junak u knjizi?

U knjizi, Zaliv je prikazan kao oblast u kojem se ne samo došljaci nego i najbliži srodnici koji su se udaljili od lokalno propisanih normi na neki način osuđuju. Beograd je prikazan kao mnogo inkluzivniji, što na kraju krajeva i mora biti samim brojem stanovnika. Pretpostavljam da je u manjim mestima tretman došljaka još uvek srazmerno oštar, a mislim da se s vremenom pripadnici raznih drugosti u Beogradu tretiraju znatno blaže nego što je to, zahvaljujući uticaju politike na gluplje, a agresivnije, bilo devedesetih. Ovo bi bila prava metropola tek kad bi se u nju zastalno doselio nemerljivo veći broj stranaca sa daljih područja i raznih nijansi tena.
 
Nedavno je izašao i vaš muzički album koji nosi ime "Da se ne zameri". Kome, šta?

Album je dobrim delom društveno angažovan i u tome otvoren, pa samim tim, verovatno i drzak. Naslov albuma moja neznatnost tumači kao ironičan.
 
Izvor: kurir.rs


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
prikaz romana plava je bila tvoja boja emotivna knjiga o čitaocu laguna knjige Prikaz romana „Plava je bila tvoja boja“: Emotivna knjiga o čitaocu
18.07.2024.
Po gruboj podeli fikcionalnih knjiga, postojale bi one koje odlikuje brz ritam i mogu se čitati pažljivo prateći radnju i izostavljajući „finese“. Druge bi bile „sporije“, knjige koje zahtevaju više p...
više
prikaz romana don kihote branilac čovekove slobodne volje laguna knjige Prikaz romana „Don Kihote“: Branilac čovekove slobodne volje
18.07.2024.
Nedavno izdanje priče o Servantesovom plemiću iz Manče, osim o ovom braniocu potčinjenih i slobodne volje, govori i o veštini prevođenja klasičnog dela svetske literature. Prevodilac je Aleksandra Man...
više
vesna radusinović najbolje funkcionišem u svetu fantazije, mašte, snova laguna knjige Vesna Radusinović: Najbolje funkcionišem u svetu fantazije, mašte, snova
18.07.2024.
Prva se usudila da kaže „muškarci su kao čokolada“ (2000), a četiri godine kasnije i da „Srbija ubija“. Na svoj način protumačila je termin „rasprodaja sreće“ (2004), razotkrila „srce od silikona“ (20...
više
dragutin minić karlo o knjizi nacionalistička geografija kako jedan srbin vidi ostatak sveta laguna knjige Dragutin Minić Karlo o knjizi „Nacionalistička geografija“: Kako jedan Srbin vidi ostatak sveta
18.07.2024.
Još kao klinac od pet-šet godina nekoliko puta sam bežao od kuće. Ne zato što mi je u kući bilo loše, nego zato što sam želeo da vidim svet. Mislio sam: mi smo tu gde jesmo, a svet je tamo negde, bleš...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.