Laguna - Bukmarker - Filip Rot bira svoje najbolje romane - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Filip Rot bira svoje najbolje romane

Svaki obožavalac Filipa Rota koji se nadao da će se proslavljeni američki pisac predomisliti po pitanju svog povlačenja iz književnog sveta, ostao je razočaran. Rot je istinski uživao u svojoj penziji.

Kada smo poslednji put sa njim razgovarali, rekao nam je da mu je odlično u životu od kada se povukao jer je tokom književne karijere (1959-2010) radio svakog dana, a sada je mogao da stvarima pristupa sa lakoćom. „Budim se ujutru, popijem veliku čašu soka od narandže i čitam sat i po vremena. To nikada u životu nisam radio“, rekao nam je.

Njegov 31. po redu, roman iz 2010. godine „Nemeza“ bio je poslednji. Rekao je tada: „Inspiraciju sam našao 31 put, ne želim više da je tražim.“

Kada smo ga upitali koji svoj roman smatra najbolje napisanim tokom karijere od pola veka, autor je odabrao „Sabatovo pozorište“, roman „koji mnogi ljudi mrze“, i „Američku pastoralu“. Za „Sabatovo pozorište“ je dodao: „Mislim da u njema ima mnogo slobode. To je ono što kao pisac tražite dok radite. Tražite sopstvenu slobodu. Da izgubite inhibiciju i zaronite duboko u sećanja, iskustva i život, a zatim da nađete prozu koja će dopreti do čitalaca.“

„Američka pastorala“ je pratila „Sabatovo pozorište“ i u njoj je, kako kaže, „želeo da pišem o konvencionalno moralnom čoveku. Preseo mi je Miki Sabat i želeo sam da odem na drugu stranu spektra. Mislim da je to uspelo, knjiga mi je omogućila da pišem o najmoćnijoj deceniji svog života, o šezdesetim i njihovoj turbulentnosti, i mislim da sam uspeo dosta toga da ubacim u knjigu.“

Rot je osvojio mnogo nagrada, između ostalog Pulicerovu, dve Nacionalne književne nagrade i Bukerovu, ali nikada Nobelovu. Čak se i diskretno podsmevao akademiji koja je je godinama odbacivala američku književnost. Pričajući o kolegama piscima poput Džona Apdajka, Džojs Kerol Outs i Vilijama Stajrona, Rot je naveo da je „trčao sa veoma brzim konjima... E sad, možda se komitet Nobela ne slaže sa mnom. Misle da smo provincijalci. Ali sumnjam da su i sami pomalo provincijalci.“

Izvor: theguardian.com
Prevod: Dragan Matković


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
megi o farel maštovito oživljavanje istorije laguna knjige Megi O’Farel: Maštovito oživljavanje istorije
15.07.2024.
Autorka bestselera i dobitnica brojnih prestižnih književnih priznanja Megi O’Farel govori nam o inspiraciji za svoj roman „Portret jednog braka“, istraživanju istorijskih izvora, pisanju o stvarnim l...
više
ivan tokin moja duša je od limuna laguna knjige Ivan Tokin: Moja duša je od limuna
15.07.2024.
Pisac Ivan Tokin objavio je reizdanje bestselera „Najnormalniji čovek na svetu“, zbog čega ga u prethodnim nedeljama „cimaju“ za intervju. Stefan Tošović je s Tokinom „trošio“ jedan lagani razgov...
više
o zbirci ukrštene reči stihovanje usamljenog hodača laguna knjige O zbirci „Ukrštene reči”: Stihovanje usamljenog hodača
15.07.2024.
Rokenrol pesnici: zanimljiva i, nažalost, nekako još neodređena, nerado priznata kategorija. Šta ih čini, po čemu ih prepoznajemo? Da li njihovi stihovi odvojeni od muzike deluju osakaćeno, bez snage ...
više
prikaz knjige persijanci prva supersila drevnoga sveta laguna knjige Prikaz knjige „Persijanci“: Prva supersila drevnoga sveta
15.07.2024.
Ako ste pratili trenutno aktuelnu Netfliksovu doku-seriju „Aleksandar Veliki: Rađanje boga“, verovatno ste kao jednog od stručnih naratora zapazili izvrsnog velškog profesora Lojda Levelina-Džounsa ka...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.