Za početak da priznam – imala sam OZBILJNE predrasude u vezi sa domaćim autorima i trilerima! Znate već, čitaš Ficeka, Karizija... i misliš: „Ma daj, ko to može da isprati na domaćem terenu? Domaći pisci su za neku sporiju, književnu dramu...“ Znam, znam, užas. Ali, evo me, totalno demantovana! I to po drugi put (prvi put me je demantovao
Đorđe Bajić), a ja sam i dalje bila skeptična! Do sad! (Izvinite, momci, neće se ponoviti!)
Uzela sam „
Ukus straha“
Zorana Petrovića i, ljudi moji, pa ovo je ludilo mozga! Ovo mi je prva knjiga ovog autora i malo je reći da sam oduševljena. Ovo nije samo triler – ovo je psihološko poniranje koje te hvata za gušu!
Od prve strane je jasno da se Petrović ne šali. Priča odmah kreće žestoko – tri devojke, zarobljene u kući, biraju svoju sudbinu, a onda osam godina kasnije imamo dvostruko ubistvo inspirisano bajkama... Kažem vam, brutalno i mračno.
Kao neko ko je upravo preživeo Ficekovo ludilo, moram da kažem: ovaj čovek zna šta radi! Radnja je dinamična (tempo je takav da nemaš vremena da dišeš!), a stalna smena priča o profajleru i zločinu tera te da gutaš stranice.
Obrt na kraju? Da, preokret je tu, i da – šokira! Ali nije to samo šok, već kompletna priča i psihologija ubice koja te na kraju baci u razmišljanje.
Ako ste, kao i ja, mislili da naša scena nema brutalno dobar psihološki triler, onda vas molim – uzmite „Ukus straha“! Posle ovoga, bacam sve predrasude u kantu i sama se bacam na
njegov novi triler.
Ko nije pročitao, a voli ovaj žanr, jedna ogromna preporuka od mene! I za kraj, kao i uvek, što bi klinci rekli, od mene ocena 10/10, bez greške!
Autor: Ivana Ranković
Izvor:
Delfi Kutak