Delfi Kutak je pročitao „Sofijin izbor“: Od čega je satkana čovečja duša?

Čovjek. Kakvo je on biće? Od čega je satkana njegova duša pa može da izdrži i istrpi sva mučenja, boli, patnje? Kako može da podnese sva iskušenja, sudbine, izbore?

A opet, kakvo je to čovjek biće pa može da smisli i učini sva ta monstruozna djela, gnusna zla, nevjerovatna zlodjela, uništavanja, poniženja, smrti? Apsolutno zlo nikad neće isčeznuti iz svijeta. A mi nikad nećemo razumjeti.

Poslije mnoštva pročitanih ispovjesti, sudbina, zapažanja i zabilješki iz Aušvica i drugi sličnih mjesta, pomislili biste da vas ništa ne može više iznenaditi, šokirati. Sve ste već čuli, sve već viđeno. Ali onda pročitate ovu knjigu i ona vas uništi i porazi do kraja.
 

„Sofijin izbor“ nije knjiga samo o Aušvicu i Sofijinom preživljavanju logora, ili nemogućem izboru koji je morala donijeti. Ovo je kompleksna knjiga koja se bavi rasizmom, religijom, moralom, društvenim poretkom, ropstvom, seksualnošću, toksičnim ljubavnim odnosom, lažima.

Sofija, Nejtan i Stingo su naizgled nespojiv trio. Sofija, predivna Poljakinja koja je preživjela logor, Nejtan, kako kaže, uspješan, inteligentan ali paranoičan biolog koji je pomogao Sofiji da ozdravi i sad su u neobičnoj ljubavnoj vezi. I mladi, neiskusni pisac u začeću Stingo.

Pratićemo njihov odnos kako se razvija sada, 1947. godine u Bruklinu, a kroz bleskove se vraćati u prošlost i kroz Sofijinu ispovjest, koju ne pripovjeda Stingu hronoliški, saznati kako je preživjela logor i kakav je izbor morala donijeti.

Sofijin i Nejtanov odnos je bio neumjeren i prenaglašen i dok su vodili ljubav, ali i dok su se bučno svađali.

Često me je, u toku čitanja, Sofija ljutila, jer nakon svega što je proživjela u svom životu zašto dopušta i trpi psihičko i fizičko nasilje, ljubomoru, izlive bijesa, agresiju i sad kad ne mora. Zar ti nije bilo dosta? Ali kad sam stigla do kraja, razumjela sam je i shvatila zašto je to dopuštala. Osjećaj krivice je nije napustio nikad. Trebala joj je kazna da bi mogla da nastavi dalje. Niko nikad nije smio biti u takvoj poziciji.

Knjigu sam čitala duže nego inače iz samo jednog razloga. Teme su previše bolne i teške pa sam morala da je doziram. U koji god od ovih kompleksnih likova se zadubim, on ima neku svoju bol, patnju i izazivalo mi je empatiju. Ne samo glavni likovi, već i sporedni. Urežu se duboko i dugo o njima razmišljaš.

Ovo jedna od onih knjiga koju bi trebalo svako da pročita.

Autor: Ana Mačkić
Izvor: Delfi Kutak