Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Roman Kamij Lorans „Mogla bih to biti ja“ predstavljen u okviru Molijerovih dana

U Delfi Caféu u SKC-u, u okviru Molijerovih dana, 17. maja je u prisustvu autorke predstavljen roman „Mogla bih to biti ja“ u prevodu Gordane Breberine.

Kamij Lorans je višestruko nagrađivana književnica i članica žirija za nagradu „Femina“.

Nosilac je i ordena Legije časti. Dosad je napisala 17 romana prevedenih na 30 jezika.

Razgovor o knjizi „Mogla bih to biti ja“ privukao je veliki broj čitalaca koji su imali i brojna pitanja za autorku.

U vrtoglavoj igri ogledala između stvarnog i onlajn sveta Kamij Lorans priča o opasnim vezama jedne žene koja ne želi da se odrekne strasti. Istovremeno senzualna, intelektualno stimulativna i aktuelna, „Mogla bih to biti ja“ priča je o kojoj se dugo razmišlja nakon čitanja.

O knjizi su pored Kamij Lorans govorili profesorka francuske književnosti Milica Vinaver Ković i pisac Goran Gocić.

Milica Vinaver je najpre istakla da se „upoznajemo sa poznatom praktičarkom autofikcije, tipično francuskim žanrom koji izaziva brojne kritike“.

„Kao prvo, autofikcija nije narcisoidno izbacivanje svega onoga sto osećamo i nije egoizam“, rekla je Kamij Lorans i dodala da je „ime autora na koricama i ime naratora u romanu isto, a forma je potpuno romaneskna, tj. fikcija. To je način da se sopstveni život predstavi kao roman.

Ali kada govorite o sebi, govorite i o svojim bliskima, i tu može biti problema – ja sam bila i na sudu zbog toga, jer neki ljudi smatraju da niko nema pravo da priča o njima“.

Roman se sastoji od tri dela i epiloga.

„Volim priču u priči. Pomislila sam na Kurosavin film ’Rašomon’, u kojem jedan za drugim svi likovi pričaju svoju verziju priče. To me oduševljava, romaneskna manipulacija, ono što znači biti romanopisac. Počela sam od onoga što se meni dogodilo. A onda to spojila sa Fejsbukom. Želela sam da govorim o projekcijama, fantazijama, načinu na koji nekog zamišljamo, radila sam na odnosu između virtualnog sveta na početku ljubavne priče (idealizovanje, nada da će veza uspeti, pokazati sebe u najboljem svetlu), virtualnom prostoru na internetu uopšte, i susreta, brutalnog, stvarnog. Kako smestiti fantaziju u realnost.“

Goran Gocić smatra da je „velika stvar ako se odvažite da pišete o ljudima koji zaista postoje i date im imena koja su prava, jer im se onda nekako umešate u sudbinu“.

Kada piše, Kamij počinje od kraja knjige. „To je metod koji koriste pisci kriminalističkih romana. Tako i ja prvo napišem poslednji odeljak. Provedem godinu ili dve osmišljavajući roman pre nego što ga napišem. Bilo bi mi teško da rekonstruišem proces. Prepustim se. Ne vodim beleške, ili veoma malo. U romanu ima napetosti, intrige, to obožavam.“

Kamij Lorans je roman posvetila kanadskoj spisateljici Neli Arkan. „Ona je bila vrlo lepa i ubila se vrlo mlada. Ona je simbol žene koja nije uspela da pomiri svoje stvaralaštvo i fizički izgled. Jednom prilikom ona je došla u Francusku da učestvuje u jednoj emisiji i svi su pokušavali da budu veoma ozbiljni, ali su muškarci i dalje više pažnje posvećivali njenom dekolteu. Za nju je bilo strašno što su je svi posmatrali kao objekat, a ne kao pisca. Ona je bila u stravičnoj kontradikciji. Imala je samo 36 godina kada se ubila. Njena sudbina je bila da stvara, da bude nezavisna, da bude priznata kao pisac, ali nije mogla da sve to ostvari.“

Kamij Lorans u svom romanu objedinjuje francuske tradicije kao što su humor i feminizam. Veliki uticaj na njeno stvaralaštvo imala je i Simon de Bovoar.

„Za mene je to vrlo važno. Simon je na mene izvršila veliki uticaj i o njoj sam pisala tekst u Mondu. U njenim memoarima vidimo da je sebe stavljala na drugo mesto u odnosu na Sartra. Za mene je to bilo pomalo bolno. Od pedesetih pa sve do osamdesetih taj feminizam je zavisio od muškaraca. Razgovaram sa mnogo mladih žena u Francuskoj koje smatraju da feminizam nije potreban i da smo sve ostvarile, ali i dalje su plate žena u Francuskoj manje nego plate muškaraca na istim pozicijama. Mislim da je feminizam važan, i da imamo još mnogo toga da uradimo.“

Završeno je snimanje filma po romanu „Mogla bih to biti ja“ u kojem glavnu ulogu igra Žilijet Binoš. Kamij je veoma zadovoljna rediteljkinim izborom, jer smatra da je Žilijet Binoš izvanredno odigrala ulogu. Premijera filma se očekuje ove jeseni.

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Kamij Lorans

Kamij Lorans

Kamij Lorans, pravo ime Lorans Riel, francuska je spisateljica, rođena 1957. Objavila je 11 romana, dobitnik je nagrada Femina i Renodo gimnazijalaca u 2000. godini. Diplomirala je savremenu književnost, predavala u Ruenu, a potom u Maroku. Danas predaje na Institutu političkih nauka u Parizu.

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.