Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Razgovori posle ponoći – Igor Marojević

Razgovori posle ponoći – Igor Marojević - slika 1
Spadate li u onaj krug ljudi koji baš noću ne mogu da se odbrane od ideja?

Magično me privlači tišina noći i mir na kojem tada mogu da radim. Gledam da napravim kompromis između lekarskih saveta za uklapanje u većinsku svakodnevičku satnicu i sopstvenih afiniteta prema noći.

Koji filmski žanr birate za noći bez sna?

Nažalost, otkako sam se pre više od godinu dana gotovo isključivo posvetio pisanju, ne stižem da gledam filmove po svom ukusu. Uvek su to filmovi koji su vezani sa građom za tekući rukopis.

Koje piće je idealan saveznik za takve noći? Ima li razlike da li ste sami ili u društvu?

Istraživao sam alkohol dok sam pisao „Roman o pijanstva“. Čim je izašao, zavrnuo sam slavinu. Bez obzira na društvo i doba dana, pijem samo kafu, vodu i sokove od šumskog voća, borovnice ili kupine.

„Roman o pijanstvima“ dočarava tu specfičnu atmosferu noći, posebno u Beogradu. Počinje u džez klubu. Da li je Beograd noću zanimljiv kao što važi da jeste?

Da, kao neki grad u ovom delu sveta koji nikada ne spava, kao neki južnoslovenski Njujork. Glavna vrlina Beograda jeste njegov broj stanovnika, koji diktira štošta, pa tako i provod za različite ukuse ali ipak najčešće, provod bez ukusa. Obaška što je takav provod zanimljiviji za opisivanje, čime se „Roman o pijanstvima“ napaja.

Kada obično čitate?

Dan mi je vreme za čitanje, a noć za pisanje.

Sigurno znate onu frazu „pisci kojima se uvek vraćam“. Zvuči izlizano ali za neke od nas je istinita. Imate li takve pisce?

Naravno. Luj Ferdinand Selin, Migel Servantes, Tomas Bernhard, Marsel Prust, Agota Krištof...

Kako se osećate kada otvorite neki od svojih starijih romana? Možete li ikada da se smestite u pozciju neutralnog čitaoca? Da li je ono što je stvoreno ranije pouzdan način da osetimo sebe u minulom periodu?

Mada je vremenska distanca korisno merilo za ono što pitate, ne otvaram svoje starije romane bez preke potrebe. Kad mi se izvorna verzija nakon dovoljne distance nije dopala – kao u svoje prve dve knjige: noveli „Obmana Boga“ i romanu „Dvadeset i četiri zida“ – ili sam shvatio da bih štivo mogao da obradim i drugačije (romani „Žega“ i „Šnit“), pisao sam njihove nove verzije, što je apsolutno legitimna praksa u istoriji književnosti i njenoj savremenosti.

Imate li sopstveni recept za nesanicu?

U “Romanu o pijanstvima” piše: “Kada bi nesanica pretila da me skoli, borio sam se pokušajima da ne razmišljam o Marici, zdravlju ili poslu – od vitalnih tema srce bi mi mahnito ubrzalo. Nastojao sam da skrenem misli ka nečem neutralnijem: prirodi ili životinjama.”

Obraćate li pažnju na snove?

Koliko mogu da kontrolišem, trudim se da ih ne pamtim. Ukoliko se desi suprotno, moram da ih tumačim.

Postoji li grad u kojem bi poželeli da dočekate svitanje a da do sada niste imali priliku?

Sijudad Meksiko.

Volite li noćna putovanja?

Draža su mi od dnevnih, kao što za pisanje radije biram noć: i putovanje je vrsta pisanja.

Koliko puta se dogodilo da ujutru pogazite odluke donesene tokom noći?

Više puta, uglavnom ako se prethodne noći pilo.

Da li ste se plašili mraka kao dete?

Oduvek više volim mrak u gotovo svim okolnostima. Seks je najznačajnija iznimka.

Verujete li da je jutro ipak pametnije?

Ne, naprotiv. Osim ako je posredi binarna opozicija pijana noć vs. trezno jutro.

Sumrak ili svitanje?

Ipak sumrak.

Da li, poput većine, i u vašoj ličnoj istoriji postoje noći za koje biste poželeli da se nisu dogodile?

Nemam tu vrstu kajanja iako sam, kao i većina pripadnika judeohrišćanskog civilizacijskog kruga, sklon griži savesti. Sve što se dogodilo bilo je neophodno za iskustvo koje je pak neophodno za pisanje.

Kada biste pravili večeru za osobu koju zaista poštujete i čiji rad cenite – koga biste pozvali?

Džona Lajdona, pevača i lidera „Pablik Imidž Limitida“ i nekadašnjeg pevača i frontmena „Seks Pistolsa“

Muzika koja stvara perfektan večernji štimung u sopstvenom prostoru?

Pesme srednjeg ritma i trajanja, bez patetike.

Šta uvek mora da se nalazi na vašem noćnom stočiću?

Kutija cigareta, pepeljara, šolja kafe, čaša vode ili soka, hemijska olovka i beležnica.

Kako izgleda vaša savršena noć kada znate da ujutru nemate nijednu obavezu?

Pisanje tekućeg rukopisa.

Izvor: Marie Claire Srbija
Intervju: Milan Nikolić

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com