Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Razgovor sa Džilijen Flin

Autorka raspravlja o dekadenciji književne adaptacije i kako joj red bul pomaže da se izbori sa bezbroj projekata na kojima trenutno radi.

Snimljena kao kratka HBO serija, bazirana na romanu „Oštri predmeti“ genijalne Džilijen Flin, nateraće vas da grickate nokte od uzbuđenja dok budete uranjali u mračniju stranu života.

Reporterka Kamil Priker koja je tek izašla iz psihijatrijske bolnice, suočava se sa teškim zadatkom: mora da se vrati u svoj mali rodni grad kako bi prikrila ubistva dveju devojčica. Kamila godinama jedva da razgovara sa svojom neurotičnom majkom, koja je potpuni hipohondar, i sa svojom polusestrom, prelepom trinaestogodišnjakinjom, koju jedva i poznaje, i čije prisustvo uliva jezu. U porodičnoj vili u viktorijanskom stilu, ona se poistovećuje sa mladim žrtvama, i to previše. Kako je progone sopstveni demoni, mora da odgonetne psihološku zagonetku sopstvene prošlosti ako želi da otkrije istinu i preživi ovaj povratak kući.

Džilijen Flin u ovom razgovoru za Read It Forward govori o adaptaciji njenih romana, o tome šta znači biti heroj i kako ne može da prestane da pleše uz muziku Bruna Marsa.

Skoro sve vaše knjige su adaptirane za veliki ili mali ekran. Kako ste se vi prilagodili tome?

Sa svakom knjigom je bilo drugačije. I u ovaj projekat sam bila jako umešana, kao što je to bilo i sa „Iščezlom“. Čitavo leto sam provela sa scenaristima, što je bilo potpuno drugačije iskustvo. Zabavljalo me je što su mi knjigu prvo rastavili na delove, a onda je opet sastavili. Knjiga je pretvorena u osam različitih epizoda, uvidela sam da ima veliku širinu. Neki likovi su se baš razvili i dobili više prostora, a možete i detaljnije da sagledate Karijev život u kući. Oduvek mi je bio jedan od najdražih likova, tako da je to bilo zaista zabavno.

Oštri predmeti“ su adaptirani u HBO mini seriju, dok su „Iščezla“ i „Mračna mesta“ adaptirani u trosatne filmove. Kako ste vi to doživeli?

Definitivno je drugačije. Imate više prostora, a to znači da imate luksuz koji vam dopušta da ne sečete delove kako biste mogli sve to da uklopite, kao i još mnogo toga. To je bila prva knjiga koju sam napisala, a poslednja koja je dospela na ekrane, tako da je bilo uzbudljivo sresti se ponovo sa starim znancima. Imala sam utisak kao da sam posetila prijatelje koje davno nisam videla.

Kad smo kod toga, kako ste se osećali kada je vaša treća knjiga „Iščezla“ postala apsolutni hit i kada su čitaoci, otkrivšu tu knjigu, počeli da se vraćaju na vaše starije romane? Da li ste imali utisak da se narušio redosled ili ste bili zadovoljni jer su čitaoci želeli još?

Bila sam vrlo zadovoljna jer sam znala da su te knjige dobre. Nisam imala osećaj da su ove prve knjige lošije, i da je „Iščezla“ jedini razlog zbog kojeg su se prodavale. Zaista sam smatrala da su te knjige sjajne, same po sebi, i da će ih čitaoci tek zavoleti. Te knjige su bila kao izgubljena deca, i svidelo mi se što su pronađena.

Meni se, kao čitaocu, dopada što su vaši glavni junaci lepi ali i puni mana. Šta se vama sviđa i liku Kamil? Možete li da se povežete sa njom?

O, kako da ne. Mnogo je volim. Sviđa mi se jer je snažna, smatram da je svako koga opsedaju lični demoni, a ko im se ne preda, apsolutni heroj i ratnik. Ljudi bi mogli reći da je slaba ili da je smatraju slabom jer ima demone, jer pije, jer se seče, ali ona je mnogo toga preturila preko svojih leđa. Ponekad ste heroj kada držite glavu iznad vode i ne potonete. I dalje se bori, živi dan po dan, smišlja kako da odradi svoj posao i pokušava da shvati zašto je onakva kakva jeste, šta se desilo sa njom, njenom porodicom i gradom u kojem je rođena.

Kako vam polazi za rukom da uđete pod kožu zlikovaca? I koliko je teško da vam izađu iz glave kada završite sa pisanjem?

Nažalost, prilično lako mogu da zađem na tamna mesta, tako da to nije preveliki problem. Veoma sam empatična, pa sam, na neki način, osetila sve to kroz šta su oni prošli. Mogu da uđem u umove drugih ljudi; ali je izlaženje malo teže. Ako dan provedem u nečijoj glavi, to ostavlja utisak na mene. U početku je bilo mnogo teže jer nisam znala kako to sve utiče na mene.

Moj agent i dobar prijatelj napravio mi je malu tablu, koja stoji na mom stolu, na kojoj piše „Ludilo ostavi u jazbini“. To mi je uvek dobar podsetnik.

A onda pustim nešto zabavno, što me čini srećnom. Dugo je to bila pesma „Uptown Funk“ Bruna Marsa. Samo bih pustila taj spot. Po nekoliko meseci bih vrtela jednu te istu stvar. Kao, na primer, stare muzičke tačke Freda Astera i Džindžer Rodžers. Ne treba mi previše da bih se vratila u normalu.

To je poput onih komora sa pritiskom kroz koje astronauti prolaze! Jedna od stvari koja vam tako dobro ide od ruke jeste pisanje toka priče. Zaintrigirate čitaoce, tako da ne mogu da prestanu da okreću stranice, ali to radite polako; očekuju da će nešto da se desi. Kako to postižete i kada znate da ste na pravom putu?

Iskreno, nemam pojma. Ali dosta čitam to što napišem, a i ljubitelj sam neizvesnosti. Odrasla sam sa ocem koji je bio profesor filma, i on mi je pokazivao stare filmove, koji su bili puni neizvesnosti. Stiven Spilberg je isto pričao o tome, kada odrastate sa takvim stvarima, neprestano gradeći i zadržavajući tu napetost, nema sramote u tome da naterate ljude da budu zainteresovani.

Mislim da postoji puno pisaca koji se upinju da budu zabavni, što meni deluje istovremeno smešno i tužno. Ja mislim da možete da govorite o dubokoumni stvarima i da budete duhoviti, u isto vreme. I to je uvek moj cilj. Cilj mi je da govorim o feminizmu i braku, ekonomskoj nejednakosti i ženskom besu, a da sve bude povezano u zabavan paket koji će ljudi hteti da čitaju i razgovaraju o tome. Da nateram ljude da neprestano okreću stranice i da nastavljaju da čitaju.

Imam veoma malu grupu probnih čitalaca kojima verujem, i ne želim da je širim. Ne volim puno kuvara u kuhinji. Zamolim ih da pročitaju to što napišem i da mi iskreno ukažu na dosadna mesta, ili ako sam negde zalutala, ako više ne žele da okreću stranice. Nije pogrešno zabavljati ljude dok govorite nešto važno.

Na čemu trenutno radite?

Radim na dva fronta. Trenutno je u mojoj kući velika gužva. Red bul mi je na svakom ćošku. Završavam sledeću knjigu.

Autor: Abi Rajt

Izvor: readitforward.com

Prevod: Lidija Janjić

Foto: aphrodite-in-nyc

Autor: Džilijen Flin

Podelite na društvenim mrežama:

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.