U Kulturnom centru Istočno Novo Sarajevo ljubitelji pisane riječi uživali su u književnoj večeri i promociji književnog djela Jelene Bačić Alimpić, kao i promociji njene knjige „Krojačev sin“ koja predstavlja nastavak njenog ranijeg romana „Krojač“.
„Moram da kažem da su to tražili čitaoci jer sam ispratila sudbinu svih junaka. ’Krojač’ je imao i 500 stranica, tako da sam neke likove i njihove sudbine ostavila otvorenim i namerno ostavila da čitaoci sami puste mašti na volju. I kraj sam takođe ostavila otvorenim, što je potpuno legitimno u književnosti. Međutim, onda su počeli da me bombarduju čitateljke i zahtevale: ’Napišite nastavak, jer ovako samo možete vi da napišete’. Tako je nastao nastavak. Zapravo, čini mi se, ovo je posle 16 romana prvi koji ima srećan kraj. Ne bih previše pričala o njemu, ali mislim da će nadmašiti ’Krojača’“ – uvjerena je Alimpić.
Sudbine likova koje tretira Alimpić utkane su u istoriju, što je i sama potvrdila, a odgovarajući na pitanje koliko prostora daje istoriji a koliko svojoj stvaralačkoj mašti, ona kaže da stvaralačka mašta uzima više prostora, ali da joj je i istorija jako važna.
„Samo da vam dam primer kako ja to radim. Otprilike devet meseci istražujem i za tri meseca napišem knjigu kada sakupim dovoljno materijala. Već u svojoj mašti otprilike znam šta ću pisati, mada se u procesu stvaranja to menja. Nekada kažem to će biti ovako, ali to ode nekad u sasvim drugu stranu. To je hod po trnju, ali strašno volim da pišem. Kada sam pisala knjigu „Kofer iz Berlina“, otišla sam u Lenjingrad, odnosno Sankt Peterburg, pronašla ženu naslednicu čiji su roditelji stradali i čitava familija u opsednutom Lenjingradu, a onda mi je zafalio nastavak. Nijedna čizma nije ušla u grad, a umrlo je od gladi toliko hiljada ljudi. Ja se spakujem i odem u Berlin“ – priča Alimpić.
Nastavlja da tu u priču uvodi advokaticu koja nakon pada Berlinskog zida pokušava da spoji ljude koji su uspjeli da odu iz istočnog u zapadni Berlin i da ih pronađe.
„Naizgled imate ženu o kojoj pišem iz 1941. godine, iz ratnih godina, i ženu devedesetih godina u Berlinu. Kakve veze one imaju? Druge epohe, druga vremena, drugi istorijski kontekst... Imaju veze i te kako, i to se na kraju vidi. Niko mi ne plaća ta putovanja, to je iz mog džepa, ali naprosto hoću da kažem da pišem filmski – rekla je Alimpić.
Napominje da ima u planu da u decembru završi promocije jer ne može da stigne sve i da joj je 2026. godina i privatno bila izuzetno teška.
„Putujem po BiH. Čeka me mnogo putovanja i imam puno zakazanih književnih večeri, pa od nove godine, ili ako uspem u decembru da počnem da radim na novom književnom delu“, napominje Alimpić.
Reagujući na konstataciju da možda ne priprema nastavak „Krojačevog sina“, Alimpić kroz smijeh kaže da sigurno takvog nastavka neće biti.
Alimpić veli da ne može izbrojati broj promocija svojih djela, a „Krojačev sin“ je, kako tvrdi, promovisan pedesetak puta otkako je objavljen.
Direktor Kulturnog centra Istočno Novo Sarajevo Nikolina Pandurević rekla je da se oktobar završava promocijom knjige jedne od najistaknutijih književnica u regionu Jelene Bačić Alimpić.
„Naše je zadovoljstvo što smo je ugostili i što će čitaoci i publika imati priliku da je upoznaju, razgovaraju sa njom o temama koje ovaj roman nosi, temama koje sve nas povezuju. Kulturni centar zaista treba biti mjesto književnih susreta, mjesto gdje publika ima priliku upoznati autore i vjerujem da će tako biti i ubuduće – rekla je Pandurević.
„Krojačev sin“ je snažan roman o porodici, praštanju i iskupljenju, o ljubavi koja opstaje uprkos vremenu i udaljenosti, kao i o hrabrosti da se suočimo sa sopstvenim odlukama. Ovo djelo je emotivna porodična saga ispunjena tajnama, ljubavlju i neočekivanim životnim obrtima. Riječ je o romanu koji govori o snazi porodičnih veza, praštanju i potrazi za sopstvenim mjestom u svijetu.
„’Krojačev sin’ je još jedno upečatljivo djelo Jelene Bačić Alimpić koje osvaja iskrenim emocijama i nezaboravnim likovima“, ističu njeni čitaoci i upućeni poznavaoci.
Izvor: glassrpske.com
