„ Junak romana je šesnaestogodišnji dečak, preosetljiv i usamljen ‘mamin sin’; razorni zemljotres zbog kojeg će se iz Perasta (gde je bio došljak) vratiti u Vrbas (izbegavajući da ga nazove zavičajem) najavljuje tektonske poremećaje u njegovoj duši. Odvojen od majke (koja i iz daleka nastoji da ga kontroliše), on će požuriti da postane muškarac.
Skopčano sa potrebom da razume i sebe i druge, njegovo odrastanje je emotivno i intelektualno više nego hormonsko. Iako je istraživanje porodične prošlosti otpočeo lakonski, s budalastim osmehom, da bi se približio uzbudljivim Nemicama, on kao da je otvorio Pandorinu kutiju iz koje je, spremno, suknulo zlo...
Uzbudljiv, potresan i dubok, sa tajnim prolazima ka ‘Žegi’ i ‘Parteru’, umešno ispripovedan od početka do kraja, ovo je jedan od najboljih srpskih romana bar u prethodnih desetak godina. Pokušaji njegovog svođenja na dnevnopolitička pitanja obične su vulgarizacije.“ V. Trijić



















