Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz slovenačkog prevoda Marojevićeve „Majčine ruke“

Prikaz slovenačkog prevoda Marojevićeve „Majčine ruke“ - slika 1
Iz Pandorine kutije je iskočila istorija.

U leto 1979. imaš petnaest godina i nestrpljivo iščekuješ da kreneš u srednju školu. Međutim, došlo je do komplikacija: mesto u kojem živiš pogodio je moćan zemljotres. Stoga ste se iz primorske varoši Perasta tvoja mama i ti preselili u njen i tvoj rodni grad, Vrbas u Vojvodini. U septembru počinješ školsku godinu u Vrbasu, a gospođa profesorica mama se vraća u Perast, gde osim što ima posao, nadgleda obnavljanje vašeg stana. Kako se osećaš u Vrbasu? Živiš u kući sa srodnicima, tvoja tetka Bojana redovno obaveštava majku o tebi, jednom sedmično moraš da mami napišeš pismo. Naravno da u njemu ni rečju ne spominješ tajne koje te uznemiruju. Zašto su podrum i ostava kuće uvek zaključani? Zašto je na kaminu natpis na nemačkom? Ko su lepe sestre koje su ti zapale za oko na gradskom bazenu? Radoznalost ti ne daje mira i sve više proučavaš prošlost kuće i približavaš se obema sestrama i čarima ženskog tela. Mlađa sestra Herta je tvoja školska drugarica, a starija Sonja medicinska sestra u bolnici, gde slećeš u naručje svog strica lekara kad ti se pogorša hronična plućna bolest. Što više razotkrivaš misteriju kuće i nemačkih sestara, stvari se više komplikuju: istorija grada nosi prećutane traume, a sestre žive rane i stigmatizovanje meštana. Tinejdžerska radoznalost odjednom prerasta u čudovište što jezivim pipcima prošlosti dodiruje mnoge porodice i pojedince, neke od njih i kobno. Kada se u drugom polugodištu vraćaš u Perast, više ništa nije kao ranije.

Kroz ovaj kratki narativ, bez mnogo preokreta, autor književno obrađuje veoma osetljivu temu: sudbinu podunavskih Nemaca, kojima je država Jugoslavija posle Drugog svetskog rata zaplenila kuće i imetak i u njih naselila „svoje ljude“. Autor opričava traumu posredstvom pogleda istorijom neopterećenog tinejdžera kom nakon zemljotresa dopada boravak u „porodičnoj“ kući familije njegove majke. Kuća je jedna od onih koje su oduzete Nemcima, a u zaključanim prostorijama nalaze se lični predmeti prvobitnih stanara. Marojević gradi mrežu književnih likova koja mu omogućuje osvrt na središnju temu iz tačaka gledišta obeju strana – novih i starih stanara. Vezivna nit tih perspektiva bila bi ljubav glavnog junaka i Herte, koja iz krajnje realističkih razloga ne može da bude dovedena do kraja. Najneprijatnija otkrića istorije autor nam spretno prikazuje u svojstvu natčulnih uvida unutar zdravstvenih kriza protagoniste, čime unapred ukida svaku moguću raspravu o autorskoj vernosti istorijskoj istinitosti događaja. U romanu se prepliću otkrića ličnih saznanja o sopstvenoj porodici sa otkrivanjem kolektivne povesti. Izbor poludetinjastog, s vremena na vreme tinejdžerski nadmenog protagoniste vodi nas do osetljive istorijske teme kroz svež, povremeno humoran narativ, sa širokom paletom ništa manje značajnih, slojevito prikazanih sporednih književnih junaka (lik mame, srodnika, prijatelja…) i tema (odnos prema ocu, samohrani roditelj, društveni položaj žena, porodično nasilje, alkoholizam, bolest…). I struktura romana je čitalački prijatna; pripovedanje je raspodeljeno na dvadeset kratkih poglavlja od kojih su pojedina – u skladu sa protagonistom – naslovljena nazivima školskih predmeta.

Bogat kratak roman, vredan višekratnog čitanja.

Autor: Magda Vremec Ragusi
Izvor: dobreknjige.si
Prevod: Domagoj Petrović

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com