Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz romana „Veliki Getsbi“: Klasik iluzija i zabluda

veliki-getsbi

Eto mene opet s klasikom (priznajem nevoljko)!

Kada je izašao film „Veliki Getsbi“, jednostavno me je obišao. Naravno, nisam mogla pobjeći od njega jer je internet bio pun slika Leonarda Dikaprija sa čašom šampanjca. Osim toga, odjednom su postali popularni tematski partyji sa svom silom muškaraca u odijelima i ženama u haljinama na resice i trakom oko glave. Sve u svemu, digla se tolika prašina oko toga da se meni digla kosa na glavi od filma. Od knjige također. Nisam imala u planu uopće čitati „Velikog Getsbija“. Nikad.

Očigledno, planovi postoje kako bi se remetili! Moj čarobni 50 Books Scratch Off donio mi je upravo Getsbija na vrata i nije mi preostalo ništa drugo nego se uhvatiti ukoštac s tim famoznim klasikom. Da sam bila pametnija, mogla sam ga čitati u haljini na resice. Možda drugi put.

„Kad god osetiš potrebu da o nekom sudiš“, rekao mi je, „pomisli samo na to da svi ljudi na ovome svetu nisu u životu imali preimućstva koja si imao ti.“

Roman „Veliki GetsbiF. Skota Ficdžeralda donosi priču o Dejzi Bjukenen i Džeju Getsbiju. Radnja romana smještena je u dvadesete godine prošlog stoljeća u Americi, a pripovijeda ju Nik Karavej, čovjek iz dobrostojeće obitelji koji se upravo vratio iz rata i nastoji prodati obveznice. Nik sebe smatra individuom odvojenog od svijeta o kojem pripovijeda. Seli se u Ist Eg, točno nasuprot Getsbijeve vile. Fasciniran je svojim susjedom koji priređuje raskošne i ekstravagantne zabave, poznate po cijelom Njujorku.

Onamo ljude nisu pozivali – oni su jednostavno dolazili. Ušli bi u automobile koji bi ih dovezli do Long Ajlenda, i potom bi se nekako zaustavili pred kapijom Getsbijeve kuće.

Unatoč zabavama koje priređuje, i dalje je nezadovoljan svojim načinom života. Domaćina se nikada ne može vidjeti tijekom zabava, niti ga ijedna osoba u potpunosti poznaje.

Nik misli kako je on jedini kojega je Getsbi pozvao na zabavu, te na njih dolazi upravo kako bi ga upoznao, a ne kako bi osjetio dašak glamura. Nakon što ga je promatrao kako čeznutljivo zuri u zeleno svjetlo preko zaljeva, Nik saznaje da Getsbi godinama žali za Dejzi, koja je udana za Toma. Igrom slučaja, Nik zaista poznaje Dejzi, te on postaje spona između njih dvoje. Umjesto da ostane nevidljiv kako je i planirao, Nik postaje važna figura koja će na svojim leđima osjetiti posljedice poznavanja tog „velikog“ Getsbija.

Kako je to jednoliko tužno novim očima gledati stvari na koje ste utrošili sopstvenu moć prilagođavanja!

Ficdžerald koristi povijesni kontekst 20-ih godina prošlog stoljeća i ideju razočaranja popularnu nakon Prvog svjetskog rata kako bi stvorio roman koji prikazuje tadašnje društvo i način života, ali i ljudsku prirodu u čežnji za prošlošću i za nedostižnim. Dolina pepela – industrijska pustoš smještena između Vest Ega i Menhetna – služi kao kontrapunkt blistavoj budućnosti koju obećava zeleno svjetlo koje Getsbi vidi svake noći. Kao odlagalište otpada u obližnjim tvornicama, ono stoji kao posljedica poslijeratnog ekonomskog procvata Amerike, ružne istine iza potrošačke kulture koja podupire novopečene bogataše poput njega samog.

Ako nekom ne iznesete svoj sud, to onom koji očekuje da ga čuje uliva beskonačnu nadu.

Ficdžeraldovo je pisanje veličanstveno jer prikazuje mračan portret plitkih likova, te kako oni manevriraju u složenim situacijama. Oštrim psihološkim promatranjem, Ficdžerald u svojim likovima otkriva podlost duha i odsutnost odanosti. Ne možete ih čak ni mrziti, jer su glupi u svojoj sebičnosti i jedino što im preostaje je žaljenje. Međutim, glavna poruka koju nam Ficdžerald šalje nije da sanjarenje dovodi do očaja, nego da lov na nedostojan san dovodi do tragedije.

Na život [se] mnogo uspešnije gleda s jednog jedinog prozora.

Zaista je maestralan; on piše o vrućem danu tako da ćete i te kako steći dojam o visokim temperaturama, te postoji velika vjerojatnost da se počnete znojiti. Radnja je zanimljiva i brzog tempa. „Veliki Getsbi“ je mistična, glamurozna priča u kojoj se i te kako i danas možemo prepoznati.

„Prošlost se ne može ponoviti.“

Na koncu „Veliki Getsbi“ je klasik iluzija i zabluda. Koji su osjećaji stvarni? Koje su laži zapravo istinite? Kako priča koja počinje s takvom veličanstvenošću završava tako neočekivano? To je melodrama, romansa, svojevrsna tragedija. Ovo nije knjiga o ljudima, sama po sebi. To je roman ideja.

U njemu je bilo baš onoliko razumevanja koliko biste to i sami želeli, vere u vas koliko biste i sami želeli da u sebe verujete, i uverenja da se o vama misli baš onako kako biste i sami želeli da se misli.

Jeste li čitali „Getsbija“? Ako niste, šta čekate?

Izvor: Knjigožderonja

Podelite na društvenim mrežama:

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.