Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz romana „Slika Dorijana Greja“: Ogledalce, ogledalce naše…

Prikaz romana „Slika Dorijana Greja“: Ogledalce, ogledalce naše… - slika 1
Roman koji ne stari… kao ni njegov glavni junak, „Slika Dorijana Greja“ i danas provocira, očarava ali i upozorava.

Da je Instagram postojao u Vajldovo vreme, ovaj boem bi bio superstar, a njegov Dorijan Grej bi verovatno imao najestetičniji feedFairest of Them All… ali bez bjuti rutine. Savršen u svakom smislu – i to bez filtera… Ali negde u mraku krije se slika koja prikazuje nešto ružno i pravu cenu njegove večne mladosti i lepote.

Iako je prošlo više od 100 godina od objavljivanja prvog izdanja, roman deluje zastrašujuće savremeno. Influenser Dorijan bi bio savršen, nepogrešiv, negovan… barem na ekranu, dok se sve njegove mane, greške i laži kriju iza savršenih fotografija. Prava osoba se iznutra polako raspada, daleko od naših očiju. U eri u kojoj se ljudi često predstavljaju srećnijim i lepšim nego što jesu, Vajld nas i danas na neki način upozorava na to koliko može biti opasno ako počnemo i sami da verujemo u farsu koju kreiramo zarad očuvanja „savršenog imidža“. Čitajući roman, zapitaćemo se: Na šta smo sve spremni kako bismo očuvali savršenu sliku o sebi? Da li je moguće usput ne izgubiti dušu?

Na prvi pogled, priča je jednostavna. Mladić, opčinjen svojom lepotom, želi da zauvek ostane mlad i to mu polazi za rukom dok njegov portret stari. Poput „faustovskog pakta“, samo bez đavola… i bez srećnog kraja (bez velikih spojlera, ali spojler).

Između redova Vajld stvara remek-delo dok piše o grehu, savesti, teskobi duše. Prikazuje raskoš, ali kreira i klaustrofobičan svet u priči koji odiše fatalizmom i dekadencijom. Ovo, na kraju krajeva, nije puka priča o mladosti i lepoti nego i ogledalo društva, ne nužno viktorijanskog.

Vajld je bio večiti esteta i provokatar uprkos tome što je i sam vodio poprilično raskalašan i nemoralan život za svoje vreme (pa čak bio i osuđivan). Ne pruža nam odgovore niti drži predavanja već kroz svoju priču nudi ogledalo – a ono šta ćemo u njemu videti već zavisi od nas samih.

Bonus pri čitanju knjige jeste i dužina romana – sa manje od 300 strana ovaj klasik može da se pročita prilično brzo, što je dobra vest za one koji pokušavaju da ispune Goodreads Reading Challenge.

Autor/Izvor: Instagram/knjigo_lija

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Oskar Vajld

Oskar Vajld

Oskar Fingal O’Flaherti Vils Vajld rođen je 16. oktobra 1854. godine u Dablinu u znamenitoj porodici irskih intelektualaca. Erudicija, elokvencija i ekscentričnost po kojima je Oskar Vajld kroz život i istoriju postao prepoznatljiv umnogome su poticale iz kuće. Diplomiravši na univerzitetu Triniti u Dablinu, Oskar Vajld je nastavio studije na koledžu Modlen u Oksfordu. Redovno je pisao umetničku kritiku i 1881. godine objavio debitantsku zbirku poezije pod nenametljivim naslovom Pesme (Poems). Početkom 1882. godine Vajld se otisnuo preko Atlantika i upustio u jednogodišnju turneju po Severnoj Americi, gde je kao samoproklamovani „apostol esteticizma“ držao nesvakidašnja predavanja o savremenoj poeziji i uređivanju enterijera. Do kraja turneje, Vajld je stasao u dendija koji pleni ličnom filozofijom i u umetnika spremnog da krene put književnog ostvarenja. Po povratku iz Sjedinjenih Država, Vajld se oženio Konstancom Lojd. Skućivši se u Čelziju, mladi bračni par je uskoro dobio dva sina. Krajem 1886. godine Vajld se prihvatio uređivanja magazina Ženski svet (The Woman’s World), u kom je nastojao da afirmiše ženske umetničke i društveno-političke poduhvate. Sredinom 1888. godine, Vajld je objavio Srećnog kraljevića i druge bajke, zbirku romansiranih alegorijskih priča koje je pripovedao svojim sinovima. Srećni kraljević obeležio je početak najplodnijeg spisateljskog perioda u Vajldovoj karijeri. Usledile su još dve zbirke kratke proze, iz kojih su se izdvojile humorističke misterije „Zločin lorda Artura Sevila“ i „Kantervilski duh“. U istom razdoblju nastala je i pripovetka „Portret gospodina V. H.“, koja kroz intrigu i romansu fabulira književno-istorijske polemike o identitetu mladića kom je Šekspir posvetio svoje sonete. Zbirka Namere iz 1891. godine objedinila je Vajldove eseje i platonističke dijaloge. Vanredan primer Vajldove esejističke proze je „Duša čoveka u socijalizmu“, nadahnuta društveno-politička rasprava koja priziva utopijsku viziju socijalističkog uređenja kroz individualnu ostvarenost svakog građanina ponaosob. Vajldov jedini roman Slika Dorijana Greja predstavljao je krunu ovog perioda. U februaru 1895. godine postavljena je farsična komedija Važno je zvati se Ernest (The Importance of Being Earnest), koja se ispostavila kao Vajldov poslednji scenski podvig i remek-delo engleske drame. Vajldova ljubavna veza sa kapricioznim lordom Alfredom Daglasom imala je za ishod tri skandalozna suđenja u proleće 1895. Doživotno osramoćen i slomljenog zdravlja, Vajld se po puštanju na slobodu sklonio u kontinentalnu Evropu, gde je pod lažnim imenom proveo ostatak života kao izgnanik. Skrhan porazima i poniženjima, umro je u Parizu 30. novembra 1900. godine, ne dočekavši novi vek u kom će njegov legat doživeti preporod.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com