Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Prikaz „Romana o pijanstvima“– Ispovest anonimnog... pripovedača

Prikaz „Romana o pijanstvima“– Ispovest anonimnog... pripovedača - slika 1
Kad već alkoholičari treba da ostanu anonimni, zašto da ne ostane anoniman i zavisnik koji je svoju ispovest pretočio u „Roman o pijanstvima“!

Bez okolišanja i bez stida, već je na naslovnoj strani direktno rečeno o čemu ćemo čitati – a i logično je da bude tako, jer svaki zavisnik, ako je već rešio da se iskreno ispovedi, počinje svoje izlaganje otvorenim priznanjem da je zavisnik, pa tek onda opširno govori o suštini svog problema.

Na taj način, i sâm je roman iskren prema čitaocima, jer je svoju radnju razotkrio već na koricama, što nije čest slučaj – naprotiv, neretko se desi da naslov bude samo mamac za tematiku koja će se bitno razlikovati od onoga što očekujemo na osnovu naziva knjige.

Ako bi trebalo precizno odrediti tematiku novog romana Igora Marojevića, moglo bi se reći da ovo jeste roman o pijanstvima, ali i o svemu drugome, o seksu, ljubavi, tučama, poslu, putovanjima, uopšte o životu jednog novog tipa alkoholičara, koji je i hedonista, i umetnik, i uspešan intelektualac – no, ono što roman održava kao celinu i što je jedina konstanta, to su jesu pijanstva i alkohol koji je prisutan maltene na svakoj stranici, uz opasnost da i sama knjiga podlegne poroku i utone u pića koja se od početka do kraja ređaju i smenjuju.

Iako ne mora biti ništa neobično u konzumiranju alkohola, tim pre što zavisnost od pića odavno nije tabu tema u književnosti, ipak je Marojevićev roman specifičan već zbog samog ugla gledanja na ceo problem, ali i zbog načina na koji zavisnik govori o sebi, svojim iskušenjima, svojim greškama, svojim ljubavima i uopšte o svom pogledu na život.

Čitalac ne može a da se ne zapita da li je cela priča jedan vapaj za pomoć ili pripovedač uopšte i ne želi pomoć, nego nam sve govori reda radi, poput stjuardese koja se obraća putnicima znajući da će avion ionako pasti.

Takođe ostaje veliko pitanje šta bi se desilo kad bi glavni junak potpuno prevazišao zavisnost i da li bi mu to zaista pomoglo – jer alkohol je odavno postao sastavni deo njegovog života, pa i njegovog bića.

I kao što glavni junak romana verovatno ne bi bio ista ličnost kad bi se izlečio od alkoholizma, tako bi i egzistencija samog romana bila ugrožena kad bi iz njega bilo izbrisano svako pijanstvo, jer ono što bi ostalo ne bi samo po sebi bilo inspirativno za umetniču obradu i sačinjavanje književnog dela.

Iako je alkohol od samog početka prisutan u romanu, to je najpre latentno, tu i tamo se spomene konzumiranje nekog pića, što ne deluje neobično a kamoli alarmantno, no kad budemo shvatili da maltene svako pijanstvo tera glavnog junaka na pogrešne korake koji mu donose nesagledive posledice, vidimo da nam priču pripoveda čovek kome je neophodno lečenje i odvikavanje od jednog teškog poroka – mada nećemo do samog kraja biti sigurni da li bi mu i izlečenje donelo sreću kojom teži.

Najzad, ostajemo u nedoumici da li je cela priča jedna oštra kritika ili, možda, promovisanje alkoholizma kao načina života u jednom vremenu i svetu koji su ionako dovoljno poročni i gde se bez poroka teško može opstati i uspeti.

I upravo zato što varira između pripovedačevog pokajanja i nadmenog samohvalisanja, upravo zato što varira između potrebe njegovog izlečenja i želje da pomoću alkohola preživi sve prepreke koje mu savremeni život postavlja – u takvim je kontrastima i nedoumicama najveća vrednost „Romana o pijanstvima“ Igora Marojevića.

Autor: Dušan Milijić

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com