Prikaz romana „Alhemizovana“: Snaga je u tami
Hit knjiga romantazi žanra „Alhemizovana“ SenLinJu nije samo priča o zabranjenoj ljubavi u svetu fantazije i čarolije, već roman o traumi, sećanju, krivici, identitetu i ceni iskupljenja.

Postoje knjige koje uđu u žižu zahvaljujući agresivnom marketingu, a postoje i one koje se nametnu zaobilaznim putem i do publike stignu isključivo snagom priče. Iako na prvi pogled možda tako ne izgleda, „Alhemizovana“ autorke SenLinJu pripada ovoj drugoj grupi. Pre nego što je stigla u ponudu svetskih i naših knjižara, „Alhemizovana“ je počela svoj život kao kultna fanfikcija „Okovana“ (Manacled), u kojoj se autorka nadahnula svetovima Harija Potera i „Sluškinjine priče“. Ova priča stekla je pozamašnu publiku na internetu i postala jedna od najčitanijih fanfikcija svih vremena, da bi je autorka potom temeljno preradila, odbacila elemente pozajmljene iz postojećih serijala i pretvorila je u originalni roman koji je sada pred nama. Ono što je pred nama nije tek prepakovana internet senzacija, već ambiciozno delo od preko 900 strana.
Iako je mnogi svrstavaju u podžanr romantične ili erotske fantastike, „Alhemizovana“ je mnogo više od toga, i čitaoci koji očekuju laganu avanturu ili manje-više uobičajenu romansu mogli bi ostati zatečeni količinom tame koju roman nosi. Ljubavno-erotska priča jeste važan deo romana, ali nikada ne potiskuje njegove ključne teme koje su veoma mračne. Ovo je pre svega priča o ratu i njegovim posledicama, o tome kako nasilje razara pojedinca, ali i čitava društva. Ovo nije samo priča o zabranjenoj ljubavi u svetu fantazije i čarolije, već roman koji govori o traumi, sećanju, krivici, identitetu i ceni iskupljenja.
Radnja romana je smeštena u Paladiju, turobni svet iznuren dugotrajnim ratom, u kojem je pobedila mračna sila. Helena Marino, nekada briljantna alhemičarka i jedna od najvećih nada Pokreta otpora, sada je ratna zarobljenica koja više nije sigurna ni u sopstveni identitet. Kako bi se otkrila sećanja duboko zakopana u njenom umu, Helenu šalju velikom čelniku, jednom od najmoćnijih i najnemilosrdnijih nekromanata novog sveta. Zarobljena na njegovom oronulom imanju, Helena se odlučuje na borbu da zaštiti izgubljenu prošlost i sačuva poslednje ostatke svoje nekadašnje ličnosti.
Intenzivan emocionalni naboj
Roman je podeljen na tri celine. Prva i treća prate sadašnjost, dok se druga vraća četiri godine unazad i prikazuje događaje koji su doveli do tragedije. Ovakva konstrukcija zahteva nešto više strpljenja, ali je izuzetno efektna jer menja „u hodu“ našu percepciju likova. Između Helene i njenog mučitelja razvija se odnos koji je istovremeno pun nepoverenja, privlačnosti, bola i krivice, dok se kroz niz retrospekcija polako sklapa slika tragedije koja je oblikovala oboje. Takva struktura doprinosi neizvesnosti i čini da se pojedini događaji potpuno drugačije sagledaju kada se otkrije njihov pravi kontekst.
Nasilje, psihološka tortura, seksualno zlostavljanje, ratni zločini i posttraumatski stres prisutni su gotovo od početka do kraja. Ipak, autorka nikada ne koristi brutalnost radi puke provokacije. Svaka teška scena ima svoju dramaturšku svrhu i doprinosi razumevanju likova, a SenLinJu ovim motivima pristupa bez senzacionalizma. Posebno snažan utisak ostavlja način na koji roman govori o položaju žena. Helena nije samo ratna zarobljenica – ona je simbol sistema u kojem se žensko znanje prisvaja, doprinos potiskuje, a telo pretvara u sredstvo političke kontrole. Njena sterilizacija u mladosti i pokušaji da se njena uloga u ratu izbriše iz istorije predstavljaju emotivno jezgro romana. SenLinJu piše sugestivno, a jačini njenog stila doprinosi i to što je roman na srpski preveo naš priznati fantastičar Goran Skrobonja.
„Alhemizovana“ ima izrazito teške teme i intenzivnog je emocionalnog naboja, ali upravo u toj tami krije se najveća snaga ovog romana. SenLinJu je napisala priču koja govori o tome da ni najveća ljubav ne može izbrisati posledice rata, ali može – možda – pomoći ljudima da ponovo pronađu razlog da žive. Iako svoje korene vuče iz fanfikcije, „Alhemizovana“, u svojoj konačnoj formi, stoji kao potpuno samostalno delo koje bez problema može da se meri sa najambicioznijim ostvarenjima savremene mračne fantastike.
Autor: Đorđe Bajić
Izvor: časopis Bukmarker, br. 67






















