Prikaz knjige „Život: Jedna ljubavna priča“: Memoari ljubavi i sreće
Ima knjiga za koje ste ubeđeni da su ih anđeli napisali i ova je upravo jedna od njih. Pošto je čitavu deceniju radila kao bolničarka koja se stara o bolesnima, američka spisateljica Elizabet Berg često ume da prožme svoja književna dela toplinom, saosećanjem, čovekoljubljem i razumevanjem, vešta u dubokom i pronicljivom shvatanju ljudskih duša, karaktera i odnosa, te ne čudi da su njeni romani prevođeni u više od 30 zemalja i pretvarani u filmove. U „Život: Jedna ljubavna priča“ otkriva nam da radost življenja ne mora da nas napusti ni u vrlo poznim godinama i da katkad i naizgled sitne, beznačajne stvari mogu da imaju velik i bitan uticaj i učinak. I male stvari mogu da pričaju velike priče. I sama Bergova je dokaz da nove priče mogu da počnu i kasnije u životu, pošto je prvu knjigu objavila u petoj deceniji života.

Čim rastvorite prekrasne korice što se šarene mirisnim božurima, krinovima, kamelijama i modrim hortenzijama, čeka vas tužno pismo u kojem Ruti dobija obaveštenje da je njena vremešna komšinica Florens preminula. Neposredna, vedra i plemenita, uvek je gledala da se usredsredi na ono dobro u životu, a sada je, vazda velikodušna, svoju kuću i sve što je imala ostavila upravo toj ženi koja je odrasla u kući pored njene, uz poduže pismo u kojem je htela da joj ispriča neke priče o svom životu i sitnicama koje su njoj od istog tog života bile veće.
Dok čitamo ružicama ukrašene stranice njenog pisma, shvatamo da je prepiska koju su vodile nakon što se Ruti odselila iz kraja, udala i dobila decu, usamljenoj Flo značila mnogo više nego što bi Ruti mogla da pretpostavi. A mada je bila večiti optimista i Flo je ipak preživela svoj deo ovozemaljskih muka, te je tako morala da pregrmi i odlazak voljenog muža u rat. No oduvek se trudila da sve prihvata s nekom smirenošću i dobroćudnim humorom, te su njime namirisane i sve stranice ove duboko dirljive i nadahnjujuće knjige u čije ćete stranice želeti da se ušuškate kao u srdačnom zagrljaju. Upravo zbog te univerzalne hrišćanske topline, ovo je roman u kojem će uživati i starije generacije kojima savremeno izdavaštvo ne pruža dovoljno prigodnog štiva, te ona može biti savršen poklon ne samo najboljem prijatelju, već i vašoj majci, dragom komšiji ili baki. Možda baš onoj slatkoj usamljenoj bakici iz komšiluka koja vas uvek pozove na parče slatke pite od jabuka s velikodušnim daškom cimeta.
Svaki predmet koji će nam Flo opisati iz svoje kuće, krije za nju drage uspomene koje u sebi nose mirise, ljubav ili prijateljstvo ljudi iz njenog života. Čak i držač za čačkalice može da krije u sebi čitavu jednu romantičnu filmsku scenu. Ljudi koji duboko osećaju i primećuju svet oko sebe i u sitnicama mogu da pronađu dublje doživljaje i značenja. Osećajna i dobrodušna, Flo je kao nerotkinja oduvek žalila što joj upravo Ruti, koja je svojim posetama iz susedne kuće obogaćivala život njoj i njenom mužu, nije ćerka.
Da bi se u poslednjim nedeljama života odužila onima koji su joj mnogo značili, Flo će, pre nego što ode, pokušati da Ruti sačuva brak, a svojoj prijateljici Terezi da pronađe ljubav. Za velika dela nikada nije prekasno! A i tebe će, dragi čitaoče, Florens nešto naučiti: da život posmatraš s miloštom u očima i vidiš i voliš svaki njegov trenutak i nesebično ga deliš s drugima. Ima li lepšeg dara od tog?
Autor: Miroslav Bašić Palković






















