Rođenje i smrt imaju mnogo toga zajedničkog, oba događaja su predviđena prirodnim programima. Oba toka se odvijaju najbolje ako ih niko ne ometa.
O srećnom događaju rođenja rado i sa veseljem pričamo. Temu smrti i umiranja izbegavamo. Čak bi se moglo reći da je umiranje tabu.
U knjizi „O umiranju“ Đan Domeniko Borazio opisuje šta je danas poznato o umiranju i koja nam sredstva i mogućnosti stoje na raspolaganju da bismo se oslobodili straha od smrti, kao i kako da se pripremimo za svoj kraj.
Tribina o knjizi biće održana u sredu 26. septembra od 18 sati u knjižari Delfi u SKC-u. Govoriće doktorka Nataša Milićević, hemioterapeut i supspecijalista palijativne medicine u penziji i jedan od osnivača BELhospice, prvog Centra za palijativno zbrinjavanje pacijenata u našoj zemlji, dr Nikola Jovanović, neuropsihijatar i urednik knjige Nebojša Barać.
Palijativno zbrinjavanje i nega umirućih osoba, onako kako ih Borazio shvata, više su od simptomske kontrole. Pre svega se radi o komunikaciji, razgovoru između svih uključenih u proces, prevashodno se radi o psihološkom i spiritualnom zbrinjavanju. Osnov svega je komunikacija, razgovor, razmena mišljenja koja omogućava medicinsko, psihosocijalno i spiritualno zbrinjavanje. Činjenično i informativno Borazio se bavi temom „pomoći pri umiranju“ i mitom o rasprostranjenosti palijativne medicine. Ne ulepšavajući ništa, on navodi najgore greške koje se događaju pred kraj života i ukazuje kako se od toga treba braniti – uključujući konkretne savete kako sastaviti punomoćje kao pacijent.
Knjiga „O umiranju“ nas navodi da razmislimo o sopstvenom odnosu prema životu i smrti. U knjizi ćete naći odgovore na pitanja šta znamo o umiranju, šta možemo da uradimo i kako da se pripremimo. Iz ugla lekara koji se brine i o duhovnom stanju pacijenta, ova knjiga nudi mnoge odgovore o životu i tabuima u vezi s njim.
Autor knjige, Đan Domeniko Borazio (1962), lekar i publicista, osnivač Katedre za palijativnu medicinu Univerziteta u Lozani (Švajcarska) i profesor na Katedri za palijativnu medicinu na Univerzitetu u Minhenu, važi za jednog od najznačajnijih palijativnih lekara u Evropi. Njemu u najvećoj meri može da se zahvali što danas svaki student medicine u Nemačkoj zna kako treba da se suoči sa porodicom umirućih osoba. Široj javnosti je postao poznat po svom javnom nastupu kojim se založio za pravo pacijenata da iskazuju svoju želju o lečenju pred smrt.
Dobro došli!
