Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Potpuno opravdan razlog zbog kojeg Britanska biblioteka ima rečnik vulgarnih izraza

Mnogo se toga može saznati iz slenga. „Rečnik vulgarnog govora“ možda nekome zvuči kao šaljivi poklon, nešto čime ćete prozivanje ljudi podići na viši nivo ili kao dobar začin za razgovore u raznim prilikama. Ali ovaj rečnik nećete naći u prodavnici poklona. Udobno je smešten u Britanskoj biblioteci u Londonu, stoji na polici u punom sjaju u svom originalnom povezu iz 1785. godine.

Foto: Freepik



Sa svojim starim požutelim stranicama i neupadljivim povezom, „Klasični rečnik vulgarnoga jezika“, autora Frensisa Grousa, veoma podseća na jedan drugi čuveni rečnik iz 18. veka – „Rečnik engleskog jezika“ Samjuela Džonsona. Jedino ih razdvaja tematika: engleski jezik u jednom i „vulgarni govor“ u drugom.

Danas nam jedan od njih zvuči pomalo nadmeno, dok drugi zvuči zabavnije, ali reč „vulgarno“ u Grousovo vreme nije imala isto značenje koje ima danas. Prosto se odnosila na jezik koji obični ljudi koriste u svakodnevnom životu – da, uključujući i neke psovke – za razliku od pristojnog engleskog kome je Džonson posvetio pažnju.

Postojala je publika za ove vulgarnosti: Grousov rečnik se prilično dobro prodavao otkad je objavljen 1785, tvrdi leksikograf Džesi Šajdlauer. U stvari, toliko dobro da je naštampan još jedan tiraž samo tri godine kasnije, a onda još jedan pet godina nakon Grousove smrti koja se dogodila 1796. Danas je to „jedna od najvažnijih knjiga o slengu ikada objavljenih“, kaže leksikograf Džesi Šajdlauer, docent na Univerzitetu Kolumbija, dodajući da se „Džonson naročito potrudio da ovakav jezik izbegne“.

Grous – pesnik i vojno lice – provodio se u mračnim kucima Londona i uživao u kasnim noćnim terevenkama gde se Džonsonov pravilan govor slabo poštovao, dok ga neki uopšte nisu ni razumeli.

Grousov rečnik prikazuje spektar reči i fraza ustaljenih kod radnika, vojnika i posetilaca barova, do „kanta“ (cant) – žargona koji su koristili kriminalci. U rečniku se nalaze stavke poput cheeser (od cheese – sir), što je druga reč za prdež; admiral of the narrow seas (admiral uskih mora) neko je ko pijan povraća u krilo osobi koja sedi naspram njega; a to dance upon nothing (plesati ni na čemu) znači biti obešen.

Brojni su izrazi koji potiču iz Grousovih vojničkih dana, među kojima su camp candlestick (kamperski svećnjak), što označava bajonet, i caterpillar (gusenica), ili vojnik u slengu. A brojni su i izrazi sa iznijansiranim značenjima. Na primer, kittle pitchering je kada neko često prekida sagovornika koji priča duge priče kako bi skratio njegovu besedu, ili duke of limbs (krakati vojvoda), što prosto znači visok, smotan i kljakav čovek.

Ali rečnik nije samo zbirka smešnih fraza, objašnjava Šajdlauer. On je i uvid u jezičko raskršće u srcu Britanije 18. veka. Termini koji se koriste u raznim zakulisnim kriminalnim poduhvatima – recimo bean feakers, ili falsifikatori novca – izmešani su sa jednostavnim rečima koje su koristili obični ljudi, recimo lobkin, što je drugi naziv za kuću ili dom. Neke od reči i izraza i dalje žive u modernom jeziku sa svojim vekovima starim značenjem, kao što su to screw, ili zeznuti, i to kick the bucket ili otegnuti papke.

Mnogo toga nam otkrivaju i reference iz „pop kulture“ Engleske poznog 18. veka, kao što je izrugivanje određenih uticajnih grupa ljudi ili pojedinaca na pozicijama moći. Na primer, Grous se podsmeva jezuitima uz idiom to box the Jesuit (sputati Jezuita), što znači masturbirati, a to je, kako dodaje Grous, „ustaljena praksa kod časnih otaca iz ovog društva“.

„Važno je izučavati sleng zato što je on deo društva“, kaže Šajdlauer. „Nedozvoljivo je diskriminisati ljude zbog načina na koji govore“. Poenta slenga je uklapanje u društvo, poznavanje načina međusobne komunikacije pripadnika određenih grupa, a izučavanjem ovih dinamika možemo bolje da razumemo kako ove grupe funkcionišu u društvu, koje su im vrednosti bliske i još mnogo toga, umesto da dozvolimo da ih neprecizno definišu predrasude.

Grous je svojim rečnikom omogućio svetu uvid u raznorazne grupe ljudi čijim supkulturama preti nestanak i učinio jezik običnih ljudi podjednako vrednim za izučavanje, kao i jezik aristokrata. I sami možete da zavirite u one iste kasne noćne terevenke koje je Grous proživeo i dokumentovao: ova vulgarna knjiga je digitalizovana, pa čitajte do mile volje, poštovani jemmy. (To znači da ste pametni). Originalni rečnik prelistajte ovde.

Autor: Džoš Sipi

Izvor: atlasobscura.com

Prevod: Borivoje Dožudić

Podelite na društvenim mrežama:

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.