“Osmeh za svaki dan” – Jelica Greganović, knjiga koja će vam zaista izazvati osmjeh na licu
U nekom od prošlih tekstova sam pisala o humoru i pitala čemu se vi smijete. Neko mi je u komentaru preporučio knjige Jelice Greganović koju nisam do tada čitala. Zato sam u novoj isporuci knjiga iz Lagune tražila upravo nju, a onda vidjela i da je već dugo njena knjiga “Osmeh za svaki dan” među najprodavanijim. Knjiga koju sam ja dobila na sebi nosi oznaku “V izdanje”, što me dodatno zainteresovalo.
I pročitala sam je, nažalost veoma brzo, za par sati, tako da sam sebi uskratila mogućnost da mi bude baš za svaki dan. Ko mi je kriv kad ne znam čuvati – umjesto da sam čitala priču po priču, ja sam to sve odjednom. Doduše, taman sam je i čitala u nekoj minus fazi, pa mi je dobro došla za popravljanje.
Jer upravo jeste takva. Muž me gledao k’o da sam blesava dok sam se glasno smijala odmah na prvoj priči, o dočeku Nove godine na selu. Mislim da se tako glasno uz knjigu nisam smijala još od “Magarećih godina” i “Orlovi rano lete”. A onda se taj smijeh nastavio u još dosta priča.
Jer Jelica piše o svakodnevnim stvarima koje živimo i mi, karikirajući ih i opisujući tako da vam mora zasijati osmjeh na licu. Pa kad se ponovo vi nađete u nekoj sličnoj situaciji, sigurno ćete se sjetiti njenog opisa i nasmijati ponovo. Bar ja hoću, posebno kad budem ponovo gledala neku od brojnih krimi serija koje gledam, a o kojima je napisala priču :D
A i plakala sam, malo. Na priču o “Politikinom Zabavniku”. Ne znam je li pisana tako da nas rasplače ili se to dešava samo nama koji smo sa jednakim oduševljenjem i nestrpljenjem čekali petke u djetinjstvu, pa nas ta priča dira u sjećanja i mladost. Ali nije ni bitno, meni je jedna od najljepših u knjizi.
Uglavnom, ja sad želim da čitam još nešto od iste autorice, a to vam je kod mene najbolja preporuka za knjigu. Kad me neko “kupi” jednim svojim djelom, pa poželim odmah pročitati još nešto, onda to znači da je počela ona nevidjljiva veza između pisca i čitatelja koja će trajati sve dok postoji ijedna napisana a nepročitana rečenica.
Ako ste u minus fazi, preporučujem vam da čitate Jelicu. Čak i one priče koje vas neće nasmijati, ugrijaće vas oko srca. A minus faze hlade baš njega i zato je takva vrsta topline najviše tražena.
Autor: Hana Kazazović
Izvor: cyberbosanka.me
I pročitala sam je, nažalost veoma brzo, za par sati, tako da sam sebi uskratila mogućnost da mi bude baš za svaki dan. Ko mi je kriv kad ne znam čuvati – umjesto da sam čitala priču po priču, ja sam to sve odjednom. Doduše, taman sam je i čitala u nekoj minus fazi, pa mi je dobro došla za popravljanje.
Jer upravo jeste takva. Muž me gledao k’o da sam blesava dok sam se glasno smijala odmah na prvoj priči, o dočeku Nove godine na selu. Mislim da se tako glasno uz knjigu nisam smijala još od “Magarećih godina” i “Orlovi rano lete”. A onda se taj smijeh nastavio u još dosta priča.
Jer Jelica piše o svakodnevnim stvarima koje živimo i mi, karikirajući ih i opisujući tako da vam mora zasijati osmjeh na licu. Pa kad se ponovo vi nađete u nekoj sličnoj situaciji, sigurno ćete se sjetiti njenog opisa i nasmijati ponovo. Bar ja hoću, posebno kad budem ponovo gledala neku od brojnih krimi serija koje gledam, a o kojima je napisala priču :D
A i plakala sam, malo. Na priču o “Politikinom Zabavniku”. Ne znam je li pisana tako da nas rasplače ili se to dešava samo nama koji smo sa jednakim oduševljenjem i nestrpljenjem čekali petke u djetinjstvu, pa nas ta priča dira u sjećanja i mladost. Ali nije ni bitno, meni je jedna od najljepših u knjizi.
Uglavnom, ja sad želim da čitam još nešto od iste autorice, a to vam je kod mene najbolja preporuka za knjigu. Kad me neko “kupi” jednim svojim djelom, pa poželim odmah pročitati još nešto, onda to znači da je počela ona nevidjljiva veza između pisca i čitatelja koja će trajati sve dok postoji ijedna napisana a nepročitana rečenica.
Ako ste u minus fazi, preporučujem vam da čitate Jelicu. Čak i one priče koje vas neće nasmijati, ugrijaće vas oko srca. A minus faze hlade baš njega i zato je takva vrsta topline najviše tražena.
Autor: Hana Kazazović
Izvor: cyberbosanka.me
Autor: Jelica Greganović
