Nikola Malović predvideo virus u romanu „Jedro nade“ iz 2014.
Marko Opačić, ljubitelj prave iliti lepe književnosti iz Beograda, koji po drugi put čita roman „Jedro nade“ Nikole Malovića (Laguna, 4 nagrade, 5 izdanja), opazio je da Malović još 2014. govori o opakom virusu, te o obaveznim maskama i rukavicama!
Sledi odlomak...
Nad čajem od mažurane s kriškama limuna, poda mnome su, uvećavani do prepoznatljivosti i čujnosti, kroz nebesa između oblaka, nikla oba peraška paroha u bašti konobe Verige. Isprva sam teško razlikovao njihov dijalog od turističkog fona i zveckanja escajga, sve dok nisam skinuo najnoviju verziju Google audio-filtera. Potom sam čuo rečenu dvojicu…
„U isto smo vrijeme nedeljom u crkvi, pa ne znam što ti kazuješ vjernicima. Talas je, sudeći po svemu, krenuo. O smrtno oboljelima, mediji javljaju da su nam ti bližnji sve bliži.“
„Jeste, virus je opak. Kotorski biskup naložio je zato svim župnicima da hostije dijelimo kao i do sada, ali da se vino do daljeg ne ispija iz istog kaleža. Za sada su svi dobrodošli na misu, ali su zato oni s rukavicama i maskama na licu draži Bogu, jer vidno vode skrb o ostalima.“
„Zaista ima logike kad svetu tajnu pričešća posmatramo kroz prizmu katoličkog učenja. Ipak, kotorski protojerej-stavrofor nastoji da kroz izvorni teološki ugao sagledava stanje stvari. Ne može se, dakle, vjerovati u to da sveta pričest jeste tijelo i krv Gospoda Isusa Hrista, i istovremeno zazirati od pričesti kao od mogućeg izvora smrtne zaraze.“
„Misliš li da nas sad čuje neko? Sem Boga, naravno?“
„Naravno.“
