„Kad ti život uvali nilskog konja“: Roman poput bajke iz detinjstva
Kad pročitamo prva poglavlja debitantskog romana višestruko talentovane umetnice Anete Bjeufelt (1961), Dankinje koja živi i stvara u Sjedinjenim Američkim Državama, učiniće nam se kao da smo odškrinuli vrata na kakvom starinskom kabinetu čudesa. Isprva možda zbunjeni njegovim naslovom, uzvitlanim ritmom, raskošnim prizorima, ekspresivnim jezikom kojim svoju neobičnu porodičnu sagu pripoveda glavna junakinja, sredovečna slikarka Ester, ipak nećemo odoleti i zakoračićemo u volšeban prostor ovog ostvarenja, koji se, geografski gledano, prostire od Rusije, Skandinavije, pariskih boemskih četvrti, pa sve do pojedinih tačaka udaljenih od Starog kontinenta. Prateći iz epizode u epizodu uzbudljivu trodelnu priču o porodici naratorke, njenim precima, sestrama, prijateljima i ljubavnicima, a na taj način se neosetno krećući kroz idilične pejzaže i koloritne enterijere, ali i čitav dvadeseti vek, ubrzo ćemo se i sami u potpunosti prepustiti autentičnoj atmosferi i kovitlacu osećanja koja su izazvana samosvojnim i upečatljivim karakterima, kao i intrigantnim sudbinama književnih junaka Anete Bjeufelt. Brojni preokreti, tragični događaji, ali i neobuzdane radosti članova porodice koju su zasnovali malena, ali odlučna i nepokolebljiva Varenjka, bivša artistkinja u čuvenom cirkusu Sovalski i Danac Hanibal, naslednik čuvene veletrgovine, koji se u nju strasno zaljubljuje za vreme jednog njenog nastupa, u potpunosti će okupirati našu čitalačku pažnju nad poglavljima u kojima pratimo kako je želja ovog mladića da uživo vidi nilskog konja čije je pojavljivanje u cirkuskoj areni reklamirano na plakatima širom Petrograda, presudno odredila i sudbinu njihovih potomaka. Na taj način će, zapravo, nekoliko bizarnih, pa čak i apsurdnih događaja proisteklih iz činjenice da je u slavni petrogradski cirkus, umesto naručenog slona, zabunom stigla druga egzotična životinja koja je postala glavna atrakcija za gledaoce, posredno uticati na intimu svih žena rođenih u ovoj neobičnoj porodici. Njihova neprestana potraga za Ljubavlju veka, kako nazivaju svoj ideal, njihova čežnja za tim jedinstvenim i neprikosnovenim smislom ljudskog postojanja, katkada će i istinski naličiti na situaciju u kojoj se željeno mora zameniti mogućim. Suočavajući se sa izneverenim očekivanjima i dubokom usamljenošću, sve Varenjkine naslednice (prelepa, ali isprazna kći Eva, kao i unuke Filipa, mlada naučnica krhkog zdravlja, nestalna i strasna operska diva Olga, kao i blagodarna, porodici odana i slikarstvu veoma posvećena Ester) biće prinuđene da u sebi, u svom naučnom i umetničkom radu, ali i dubokoj povezanosti sa ostalim članovima porodice i čitavom menažerijom životinja koje imaju važnu ulogu u njihovoj svakodnevici, pronađu snagu koje nisu ni bile svesne. Posle teških gubitaka one, ipak, uspevaju da u budućnost pogledaju sa punim očekivanjem, nastavljajući svoju potragu. Zahvaljujući naročitim darovima i kreativnim potencijalima, one se, svaka na svoj način, suočavaju sa posledicama vlastitih izbora i porušenih ideala, razočaranjima i tugom, pokušavajući da dostignu podnošljivu meru između doživljenog bola i radosti. Vreme čini da se otkriju duboko pohranjene porodične tajne iz prošlosti, da naizgled apsurdni događaji iz njihovog detinjstva i mladosti dobiju svoj puni smisao, a da se junakinje, nakon bolnih iskustava, ponovo usprave i životu pruže novu šansu.
Zbog svega toga korice ove knjige sklapamo sa setnim osmehom, kao da smo ponovo pročitali neku bajku koju pamtimo još iz detinjstva. Životno iskustvo nam ne dozvoljava da do kraja poverujemo u njen srećan kraj, ali se njime zadovoljavamo makar kao privremenim rešenjem. Jer trenuci u kojima istinski volimo i u kojima nam je ta ljubav uzvraćena, kao da nam šapuću svi junaci romana Anete Bjeufelt, dovoljni su da poverujemo kako je sreća zaista moguća i dostižna.
Autor: Olivera Nedeljković
