Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Intervju sa Aleksom Pavezijem

Aleks Pavezi je bivši prodavac knjiga koji poseduje doktorat iz matematike i trenutno radi kao softverski inženjer za Majkrosoft u Londonu. „Osam detektiva“ je njegov prvi roman.

Šta vas je inspirisalo da napišete „Osam detektiva“?

Želeo sam da moj roman predstavlja spoj klasične detektivske proze i eksperimentalnih narativnih struktura. Reč je o kombinaciji koja i nije tako uobičajena kao što bi neko pomislio. Ta ideja mi se vrzmala po glavi još od trenutka kada sam na televizji gledao film „Trag“ [Clue, 1985], na kraju koga su gledaocima ponuđena tri alternativna završetka. Osim toga, na mene su u velikoj meri uticali i Tarantinovi rani filmovi, pre svega zbog nelinearnog načina na koji prezentuje svoje priče. Oduvek sam uživao u rešavanju slagalica i smatram da se takav pristup pripovedanju savršeno uklapa sa ostalim nepoznanicama koje susrećemo u klasičnoj detektivskoj prozi.

Da li ste inspiraciju za svoje junake pronašli u ličnostima iz stvarnog života?

Kreiranje likova je za mene najteži deo pisanja i zato obično radim unazad: počinjem od toga šta je potrebno da oni urade kako bi zaplet funkcionisao, a zatim pokušavam da zamislim ličnost koja bi se tako ponašala i kakve bi bile njene osobine. Ponekad se dešava da, kada već poprilično odmaknem u tom procesu, primetim neku stranu njihovog karaktera koju bih želeo da naglasim i zbog toga sam primoran da u izvesnoj meri modifikujem zaplet. Zasnivanje likova na stvarnim ličnostima se ne uklapa u moj način rada. Postoje, naravno, sitni detalji koje pozajmljujem od ljudi iz okruženja, ali ništa toliko važno da bih otkrivao njihov identitet.

Šta trenutno čitate?

Rok za moju sledeću knjigu se ubrzano se približava i zato u poslednje vreme čitam samo poznate i neopterećujuće knjige. Trenutno je to zbirka „Četiri posle ponoći“ Stivena Kinga.

Omiljena knjiga iz detinjstva?

Straža! Straža!Terija Pračeta, ali moram da priznam da u detinjstvu nisam baš mnogo čitao.

Da li ste ikada osetili potrebu da sakrijete od roditelja šta čitate?

Moji roditelji su profesori književnosti, tako da smo uvek otvoreno razgovarali o svim knjigama.

Možete li da nevedete pet svojih omiljenih pisaca, ili bar imena onih koji su najviše uticali na vas?

G. K. Česterton, Širli Džekson, Pol Oster, Ajris Merdok i Horhe Luis Borhes.

Da li ste ikada slagali da ste pročitali neku knjigu?

Sa velikim uživanjem sam pročitao prvu polovinu „Uliksa“, ali nekako mi se nije dalo da pročitam i drugu. Recimo da u razgovorima obično zaboravim da pomenem taj detalj.

Da li ste nekada kupili knjigu isključivo zbog korica?

Posedujem drečavo pink izdanje „Generacije X“ Daglasa Koplanda, koje sam kupio početkom dvehiljaditih. Obožavam ga. To je jedina pink knjiga na mojim policama.

Postoji li knjiga koja vam je promenila život?

„Sto godina samoće“. Zbog nje sam poželeo da postanem pisac.

Možete li navesti neki naslov koji svima preporučujete?

Pre par godina me je oduševila knjiga „Death and the Seaside“ Alison Mur i od tada je često preporučujem ljudima. To je veoma neobična priča u kojoj do samog kraja ne znate šta je stvarno a šta ne.

Postoji li knjiga koju biste rado ponovo pročitali po prvi put?

„Tajna istorija“ Done Tart je za mene bila nezaboravno čitalačko iskustvo. Bile su mi potrebne dve nedelje da je pročitam i sve vreme sam bio potpuno očaran. Kada je nisam čitao, razmišljao sam o njoj. Najverovatnije bih se odlučio za tu knjigu.

Kako zamišljate savršen dan?

Najviše volim kada sam prva mušterija u lokalnom kafeu i onda neko vreme mogu da sedim i čitam u miru i tišini. Posle toga bih verovatno krenuo u šetnju po prirodi (stazom kroz šumu, do morske obale) i završio je ručkom na nekom udaljenom mestu. Onda bih se polako vratio kući na večeru sa svim svojim prijateljima i omiljenim piscima.

Na čemu sada radite?

Trenutno pišem svoj drugi triler, koji bi, slično prethodnom romanu, trebalo da bude moderna inkarnacija klasične detektivske priče. Radnja se odvija tokom jedne večeri, u jednoj kući, sa malim brojem likova, što znači da se poprilično razlikuje od „Osam detektiva“.

Autor: Deril Maksvel

Izvor: lapl.org

Prevod: Jelena Tanasković

Autor: Aleks Pavezi

Podelite na društvenim mrežama:

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.