Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Igor Marojević – intimna abeceda

Igor Marojević – intimna abeceda - slika 1
Pisac čija je poslednja knjiga „Prave Beograđanke“ postala bestseler ubrzo po objavljivanju u intimnoj abecedi otkriva zašto mu je bitan Toni Soprano, kako mnogo vremena provodi u fotelji za masiranje i zbog čega je Zemun njegov životni izbor.

a Aleksandra Rakin. Jedna od glavnih junakinja romana „Prave Beograđanke“. Na osnovu njene česte potrebe za paralelnim vezama kojima kontroliše oba muškarca, poneki čitalac bi pomislio da u savremenom Beogradu ima žena kojima toliko nedostaje ljubavi da im ne preostaje ništa drugo do da budu fatalne.

b Beograd. Glavni junak ‒ ne samo ‒ mog poslednjeg romana i mog života. Jedini grad u koji sam se ozbiljno vraćao, i to dva puta. Nadam se samo da usled društvenog ludila koga smo siti neće doći do trećeg odlaska, koji bi verovatno bio konačan. 

c Cedevita. Jedna od omiljenih porudžbina otkako ne pijem žešća i društveno prihvatljivija pića.

č Čast. Za neki njen oblik se hvataju čak i mnoge od onih Beograđanki koje žive na neki način ponižavajuće. Recimo, Nina Obradović, najpromiskuitetnija i kriminalcima najsklonija junakinja romana koja smatra da živi pakao na zemlji i da je važno samo dostojanstveno propadati, po cenu osvete.

ć Ćipelj Karlos. Moj barselonski advokat s kojim sam u kontaktu oko obnavljanja rezidencije i još nekih pravnih poslova kojima ću se u Kataloniji pozabaviti po završetku udarnog dela skromne medijske kampanje za „Prave Beograđanke“.

d Dama ‒ prava Beograđanka.

Džukci, omiljeni psi. Po pravilu tvrđi, oprezniji, bistriji i, na kraju priče, lojalniji od pristojno udomljenih. Ne bih uzeo mešanca kod sebe samo zato da ne pati u nevelikom stanu i da ga ne lišim slobode. Jednog sam nedavno ponudio hamburgerom i hteo da ga vodim kući, ali me je odbio.

đ Đorđijević Milena. Teoretičarka književnosti.

e Emilija Reljić, „najpozitivnija“ i najmonogamnija junakinja „Pravih Beograđanki“. Životom zastupa veoma ambiciozan koncept damstva.

f Fotelja za masiranje. U poslednje vreme u njoj provodim više vremena no ikad.

g Gosti mog novozemunskog stana. Nudim ih da ih fotelja izmasira i po pravilu se postide.

h Hajdučija. Državno uređenje jedne republike s rojalističkom himnom.

i Ildefonso Falkones. Španski pisac, zajedno smo na Sajmu knjiga dočekali Pućdemonovo proglašavanje ništave nezavisnosti Katalonije.

j Jadnici. Neprestano se ispostavlja da je Viktor Igo bio u pravu.

k Katalonija. Poslednjih mesec i po pratio sam tamošnje političke neprilike znatno više no ovdašnje.

l „Laguna“. Izdavač osam mojih knjiga.

lj Ljubljenje. Najčarobniji šmek možda ipak imaju nepca.

m Marihuana. Pod hitno je legalizovati i stvoriti prihodnu ekonomiju od rapidnog skoka turizma koji bi neizbežno usledio.

n Nežnost. Toliko je fina da ide gotovo uz sve, i sa gotovo svim se slaže, čak i sa grubošću.

nj Njujork. Centar sveta. Nisam bio mnogo gde, pa ni u Njujorku. Izgleda da sam ekscentričan.

o Olga Košutić. Junakinja „Pravih Beograđanki“ usavršena u disciplini koju moj pripovedač namerno gramatički nekorektno naziva „vrućehlađenjem“ partnera.

p Pretnje koje dobijam otkako sam kod Marića u jutarnjem programu dokazao da neki lik lupeta i da je prava slika i prilika medijske Srbije.

r Referendum. Katalonski, naravno. O referendumu i posledicama baštinim sasvim drugačije mišljenje od većine mojih barselonskih prijatelja, pa će moj boravak tamo biti zanimljiv i s te strane.

s Sajam knjiga. Najznačajniji opšti utisak: prvi put da za prvu nedelju bude posećeniji nego u ponedeljak i utorak, što možda na neki pomeren način uliva izvesnu neobjašnjivu nadu.

š Šetnja. Uz Dunav. Bilo gde, ako slučajno ne može uz Dunav. Metodična šetnja iskorenjuje histeriju. Neuporedivo bolje je biti peripatetičan (hodajući) nego patetičan. 

t Toni Soprano. Često sam mu se vraćao, da bi jedan kriminalac u novom romanu postao toliko opsednut njime da ga brka sa samim sobom i pokušava da živi na njegov način.

u Urmus. Udruženje rok muzičara Srbije. Pošto uz svaki roman nudim neformalnu plejlistu, tamo već tradicionalno promovišem svaku novu knjigu u rokerskoj TV emisiji „Bunt“ na RTS-u.

v Vrbas. Rodni grad, s vremena na vreme se čujem s kumom i najbližim rođakom koji su ostali tamo. Poslednji put sam bio pre dve godine da primim mađarsko-srpsku  književnu nagradu „Karolj Sirmaj“.

z Zemun. Osim ako se nešto naglo ne promeni, moj životni izbor. Dunav, pojedini splavovi, druga brzina umesto pete u histeričnom centru, nekonfliktan svet, makar tamo kod mene, na Retenziji, u Novom Zemunu. Uostalom, ni na nivou opštine Zemun ne spada u deset najopasnijih u Beogradu. Drugo su legende, pojedini slučajevi i vicevi ‒ po mirnoći bi možda bio osrednja barselonska opština. Doduše, trenutno, dok se u Kataloniji uvodi vanredna lokalna vlada a stara je svrgnuta, Zemun bi verovatno bio najmirniji barrio Barselone.

ž Život nije vredan ako je sačinjen iz trulih kompomisa. Ne uspevam to da objasnim nekim bliskim ljudima, verovatno su u pravu. Ali po mom skromnom iskustvu, do gornjeg zaključka na kraju dođu gotovo svi, a ja smatram da sam došao kasno.

Autor: Tanja Nikolić
Izvor: Glorija

Autor: Igor Marojević

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Igor Marojević

Igor Marojević

Igor Marojević rođen je 1968. u Vrbasu. Diplomirao je Srpski jezik i književnost na Filološkom fakultetu u Beogradu i studirao master iz Svetske književnosti na Univerzitetu Autonoma u Barseloni. Objavio je Beogradsko petoknjižje: romane „Dvadeset četiri zida“ (1998, 2010), „Parter“ (2009), „Prave Beograđanke“ (2017) i „Tuđine“ (2018) i zbirku priča „Beograđanke“ (2014, šest izdanja), kao i četiri romana iz „Etnofikcije“, još nedovršene pentalogije: „Žega“ (2004, 2008), „Šnit“ (2007, 2008, 2014), „Majčina ruka“ (2011) i „Ostaci sveta“ (2020, 2022). Ostala dela: novela „Obmana boga“ (1997), zbirke priča „Tragači“ (2001), „Mediterani“ (2006, 2008) i „Sve za lepotu“ (izbor kratke proze, 2021), knjigu sociokulturnih eseja „Kroz glavu“ (2012) i „Roman o pijanstvima“ (2019). Napisao je i drame: „Nomadi“ (u produkciji barselonskog Instituta za teatar izvođena 2004. na katalonskom i španskom, na kojem je i napisana), „Tvrđava Evropa“ (prevod prethodnog komada sa španskog, BELEF 2008) i „Bar sam svoj čovek“ (Beogradsko dramsko pozorište 2009‒2011). Prema njegovom romanu „Dvadeset četiri zida“ istoimena pozorišna adaptacija izvođena je takođe u BDP, 2003/2004. Njegova dela objavljivana su na španskom, ukrajinskom, katalonskom, mađarskom, portugalskom, slovenačkom i makedonskom jeziku. Zastupljen u desetak reprezentativnih antologija srpske, ex-YU, južnoistočnoevropske i evropske kratke proze. Dobio je više od deset književnih nagrada, između ostalih Andrićevu, „Meša Selimović“, Nagradu grada Beograda, „Zlatni Beočug“, „Károly Szirmai“, Nagradu iz Fonda „Borislav Pekić“, „Desimir Tošić“… Izbor iz svojih književnih eseja sprema za zbirku pod radnim naslovom „Preteče“. Piše i knjigu pripovedaka „Granična stanja“. Preveo je preko 20 proznih knjiga sa španskog i katalonskog jezika. Član je Srpskog i Katalonskog PEN-a i Udruženja književnih prevodilaca Srbije te jedan od osnivača Srpskog književnog društva, preko kojeg od 2002. ostvaruje status samostalnog umetnika. Živi u Zemunu.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com