Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Dušan Nedeljković: Pišem umesto što govorim

Razgovor sa autorom Dušanom Nedeljkovićem povodom novog romana „Glavonja“ u izdanju Lagune.

Vlasnik ste živopisne biografije, postoji problem da čovek odredi čime se bavite u životu, ali imam jednostavno pitanje: Zašto pišete?

Pišem umesto što govorim. Svakodnevnica je ubrzana do nepodnošljivosti i iz mene u samoodbrani izvire bujica reči. Negde barem deo toga mora da ostane zabeležen, zbog pokolenja koja nadolaze. U ovom novom romanu odlučio sam da „skinem rukavice“ i potučem se onako sirovo sa životom. Dosta sam bio skroman i smeran. Više nemam prava na to. Pružio sam šansu „različitostima“ dovoljno se obuzdavao pred politički korektnim. Vreme mi ističe. Moram da kažem sve što imam pre nego što odem u hlad i sklonim se sa ovoga sveta. Pišem onako kako znam. Ne znam drugačije.

Istražujući po društvenim mrežama primetila sam da imate stalne čitaoce, ali i dosta novih koji se pohvalno izražavaju o vašem pisanju.

To je problem književnosti u konzumentsko vreme. Izdavačke kuće (što je logično) forsiraju komercijalne autore, samim tim mi mali i neznatni smo skriveni od očiju javnosti. Šalim se. Ja sam tu na svom terenu. Od kada sam klinac bio oslanjam se na sebe. Kao što je pre izvesnog vremena jedan moj drugar rekao: „Nije panker samo onaj ko je svirao u pank bendu, nego onaj ko je usvojio 'Uradi sam' filozofiju života.“ Sam pišem, sam brišem, sam se pozicioniram na internetu putem socijalnih mreža i to mi je super. Uživam u interakciji koja omogućava LIVE komunikaciju sa čitaocima. Treba samo naći meru i ne biti dosadan. Teško je kulturi u državi u kojoj je većinsko stanovništvo opterećeno politikom i idolopoklonstvom. Svaka knjiga koja se pročita je uspeh sam po sebi. Zadovoljan sam zato što nije izostala ni podrška moje izdavačke kuće u obaveštavanju javnosti na društvenim mrežama da je „Glavonja“ stigao.

Pročitala sam da vas novinar Petar Popović upoređuje sa Prelevićem, Oklopčićem, Jevrićem. Ko je vaš književni uzor i šta sada čitate?

Izuzetno sam ponosan što je neko poput Pece napisao tako nešto o meni. Imao sam razlog da se rodim. Nemam uzor. Posle prvog romana kritika me je upoređivala sa Hanterom Tomsonom, a ja do tada nikada nisam pročitovao njegovu „Paranoju u Las Vegasu“ a ni „Dnevnik ruma“, koje sam naknadno brže bolje isčitao. Pa ličimo, zar ne? Ali kao i sve kod mene ima neku dozu neobičnosti tako da je moj književni uzor pronašao mene a ne ja njega. Volim da čitam. U poslednje vreme sam preokupiran biografijama i publistikom. Čitam biografiju Elton Džona, Simora Stajna, knjige o bendovima Rolingstones i Ramones. Isčitao sam i „Zamalek“ Dejana Stankovića. Pitko štivo.

Roman „Glavonja“ je vaš sedmi roman. Predstavite ga ukratko.

Roman „Glavonja“ je po meni dostojan „otisak“ epohe ludih dvadesetih u koje smo upali ni od kuda. Mislim da se u potpunosti uklopio u vrlo ozbiljnan svetski retro-šik trend veličanja i nekrititičkog obožavanja estetike i društvenih normi iz prošlosti. Glavonja je jedan od nas. Momak od industrijskog čelika. Karakteristična pojava ponikla u Beogradu u privilegovanim vremenima Titovog vremena. Osoba koja je nehajno prošla kroz sve etape života i nekom čudom stigao do 50+.

Jesu li vaša dela autobiografska? „Glavonja“ je napisan u prvom licu.

Sve je izmišljeno. Izmaštano. Ili je istinito, nemam pojma. Posledice nestašluka u mladosti uzele su danak pa mi se mešaju stvarnost i snovi. Voleo bih da sam ja Glavonja.

Šta mislite o svojim kolegama piscima?

Ja nisam pisac. Ja sam čovek koji piše romane. Voleo bih da nestanu svi sujetni pisci, onda bi nam svima bilo lakše i lepše. Ne volim ljude koji nameću nešto svoje kao pravilo. Protiv takvih uniformisanih pojava se borim ceo svoj život. Volim Deksine srednjovekovne vesterne, volim kako Vlada Arsić piše svoje romane, čekam Srđana Valjarevića da se konačno nakani i objavi roman, obraduje me uvek kada neko izleti iz šina mejnstrima koji forsira javnost. „Biblija“ Džonija Rackovića je jedan takav akt. Samo ću još reći da mi je fenomen da medijski ljudi više favorizuju pisce iz bivših republika SFRJ nego što nas ovdašnje tretiraju. To mi nije jasno? Ko je tu agendu nametnuo?

Kako reagujete kada napadaju Vaše knjige?

Zašto bi bilo ko napadao moje knjige. Ako im se ne sviđa neka je bace.

Za kraj, mada negirate, kako biste definisali sebe kao pisca?

Ja sam Mark Tven za grejvere.

Autor: Tamara Skrozza

Izvor: msdss.rs

Autor: Dušan Nedeljković

Podelite na društvenim mrežama:

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Neka čitanje lektire bude uživanje: Na tri ili više odabranih Laguninih naslova 15% popusta

Dragi đaci, roditelji i ljubitelji čitanja, Počinje školska godina, a sa njom i mnoštvo knjiga u okviru lektire koje treba pročitati!

Pročitaj više
Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Laguna, Delfi i VODAVODA Vodica: Mali poklon za najlepši početak školske godine

Nova školska godina donosi nove radosti i uzbuđenja. Izdavačka kuća Laguna i Delfi knjižare, u saradnji sa kompanijom VODAVODA Vodica, učiniće početak škole još lepšim uz zanimljivu akciju!

Pročitaj više
Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac: U životu ne biram puteve kojima se lakše ide

Ljiljana Šarac rođena je u Smederevu 1971. godine. U rodnom gradu završila je gimnaziju, a u Beogradu Filološki fakultet, smer Srpska književnost i jezik sa opštom književnošću. Dvanaest godina je radila u Saobraćajnom preduzeću Lasta kao novinar, urednik Revije Lasta i PR. Nakon toga se okreće profesorskom pozivu i danas radi kao nastavnik srpskog jezika. Godinama je pisala i objavljivala pesme. Dobitnik je „Smederevskog Orfeja“. Književni klub Smederevo joj je objavio zbirku pesama „Lutka učaurene duše“ 1997. godine. Među njene najuspešnije i najčitanije romane spadaju: „Opet sam te sanjao“, „Gde sam to pogrešila“, „Zid tajni“, „Zlatna žila“, „Starija“, „Dok svetac bdi“, „Buket žutih ruža“… Dobitnica je prestižne nagrade „Beogradski pobednik“ (2019). Član je Književnog kluba Čukarica. Od 2020. član je Udruženja književnika Srbije.

Pročitaj više
Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Ante Tomić: Moramo se izlečiti od toksičnog nacionalizma

Već po naslovu „Kraljević Marko oslobađa Imotski“ (Laguna, 2026) jasno je da se Ante Tomić, plodonosni pisac, scenarista i kolumnista Jutarnjeg lista i Velikih priča, bogato razmaštao odvodeći nas u davnu prošlost, u dane vojevanja navodnog velikog junaka iz naše istorije, kako bi otključao intrigantnu temu o identitetu i nama samima, o korenima onoga što živimo danas. Kraljević Marko je tako u romanu zapravo jedan od imitatora čuvenog vojskovođe, koji je uspeo ubediti narod da je najbolji od svih, da bi sled događaja pokazao upravo suprotno. Ali nije važno šta se zapravo desilo, već kako istorija pamti priče.

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.