Delfi Kutak je pročitao: „Velika očekivanja“

Roman „Velika očekivanja“ ne govori samo o odrastanju i sazrijevanju malog Pipa, već i o borbi između dobra i zla, društvenim pravilima, klasnoj strukturi, snobizmu, pa i iskorištavanju i maltretiranju male djece. Pip je siroče koje odgajaju sestra i njen muž Džo. On konstantno trpi njene kritike i pridike. Ne može zaboraviti šta je sestra sve morala da prođe i istrpi zbog njega jer ga stalno na to podsjeća. Pipu preostaje jedino da se osjeća krivim.

Ponizan i sa malo samopouzdanja, jedino svijetlo vidi u Džou. On se jedini trudio da Pip bude dobar i vrijedan čovjek, zadovoljan svojim radom u kovačnici. On mu je bio vjeran i odan prijatelj. Međutim, upoznavanje stare i čudnjikave gospođice Havišam i mlade Estele u Pipu je probudilo osjećaj srama prema takvom prostom životu. Pip sad želi više, bolje, raste mu želja, čežnja, ambicija – ima velika očekivanja.

Što je Estela bila ljepša i ženstvenija, to se Pip više osjećao nepromijenjenim i zaostalim, nedostojnim nje. Ni sam na kraju nije znao da li je želio da postane džentlmen zbog nje ili sebe. I prilika mu se ukazala. Nepoznati, velikodušni čovjek, o kome nije smio da priča ili se raspituje, pruža mu priliku da ode u London i školuje se. Pred Pipom se otvaraju vrata. Krivica, sram i napuštenost naspram su očekivanja, želja, ambicija.

Kako Pip sazrijeva, tako i uči da prihvati svoje odgovornosti, samoću, da bez truda nema ni napretka, preuzima odgovornost za svoje postupke. I tu je, kao i u drugim Dikensovim romanima, nada u srećan kraj, vjera da se svi mogu promjeniti nabolje, da nikad nije kasno vratiti se na pravi put i moralne kvalitete staviti ispred svega.

Uvijek me od prvih stranica Dikensovih romana očarava atmosfera, mračna i mistična, koja prati i likove koje nisu ništa manje čudni u svojim preuveličanim karakternim osobinama. Dodaću samo i to da će Džo dugo zauzimati posebno mjesto u mom srcu, a sigurna sam i u vašim.

Autor: Ana Mačkić
Izvor: Delfi Kutak