Delfi Kutak je pročitao roman „Skriveni sever“: Neki severi nisu označeni na karti
Znate onaj osećaj kada tokom čitanja počnete da povezujete detalje, vraćate se na prethodne stranice i shvatate da možda ništa nije slučajno napisano? Koliko tragova može da stane između korica jedne knjige? KOLIKO STVARI MOŽE DA SE DESI ZA 3 DANA?? Paaa, welcome to my TED Talk. Neki severi nisu označeni na karti.

Postoje ljudi koji uglavnom ćute i posmatraju, a u glavi im je… oluja. Skeptik je novinar koji živi i radi u Beogradu, voli svoju Lanu više nego što bi to ikada umeo da joj kaže (bar ne naglas), a onda ga jednog petka brat Igor, bez previše objašnjenja, navodi da se vrati u njihov rodni grad Suboticu. Nešto se dogodilo.
Naredna tri dana donose mnogo više od običnog povratka kući. Prošlost i sadašnjost počinju da se prepliću, jedno ubistvo iz 1986. godine ponovo dobija svoje mesto u priči, a ljudi i događaji koji naizgled nemaju mnogo zajedničkog polako postaju deo istog, pažljivo složenog mehanizma.
Dopalo mi se što ovde gotovo niko nije slučajan. Svaki lik ima svoje mesto, svaki detalj svoju težinu, a priča nas podseća da neke stvari ne možemo ostaviti iza sebe, ma koliko god godina prošlo. I da istina ponekad zahteva da žrtvujemo sopstveni mir.
A Skeptik? Čovek od malo reči, ali kada progovori, ume da boli više od noža („I ti misliš da sam je ubio?“ „Ne znam na koju misliš.“).
Neću dalje. Ne smem. Moja najbolja drugarica mi još uvek nije oprostila što sam joj otkrila ko umire u šestom delu Harija Potera, tako da bolje da ćutim. Nenamerno spojlujem.
„Skriveni sever“ je knjiga koja nagrađuje pažljivog čitaoca, i ja ne znam koju reč da upotrebim da biste razumeli koliko vam je preporučujem. Samo, pre nje pročitajte „Polje meduza“ (Skeptikova priča tamo počinje), a verujte mi da vredi krenuti od početka.
Autor: Bojana Maksimović
Izvor: Delfi Kutak






















