Delfi Kutak je pročitao roman „Obe strane Drine“: Pisati život
Ljiljana Šarac nije pisala roman da bi igrala na kartu duboke, razarajuće emocije i tuge, nije ni ganjala popularnost ili željela da izazove zaprepaštenje, šok ili nevjericu. Ona je napisala iskren roman, tih, bez patetike i uljepšavanja. Napisala je jedan život. Ona lijepa, dostojanstvena, čelična snaga običnog čovjeka i njegovog svakog dana.

U romanu pratimo dvoje mladih ljudi Anu i Gorana. On je iz Republike Srpske a ona iz Srbije. Dvije države, dva mentaliteta, dvije obale iste rijeke.
Ne, ne očekujte dramatične lomove, sudbonosne propasti, patetične izlive bijesa, svađe. Ovdje su samo dva topla doma puna ljubavi koja nose svoje mirise, naglaske, običaje. Dvoje ljudi koji su riješili da razlike ne pretvore u duboke klisure već prave, čvrste mostove. Ona tanka linija između „njenog“ i „njegovog“ izgubila se onog sekunda kad su shvatili da su korijeni isti, samo je lišće malo drugačije boje jer je sunce malo jače kad izađe iza planine a vjetrovi duvaju iz drugog pravca.
Čovek vredi onoliko koliko je u stanju da pređe preko sebe, da bi pružio ruku drugome, jer sve drugo je samo preživljavanje na istoj obali.
Postoje bitne stvari koje zbog modernog, ubrzanog načina života često zaboravljamo. Najveći izazov današnjice i najveće junaštvo jeste sačuvati toplinu doma i kuće. Trebalo bi da ljubav uvijek pobjeđuje jer ona ne pita za granice i pasoše. Govor, običaji i navike mogu biti samo ukrasi koji bogate zajednički život a ne prepreke koje guše. Bitno je da odgajamo djecu, vaspitavamo i učimo staroj kućnoj kulturi, da cijene tuđe pragove jednako kao svoje i poštuju različitosti.
Ljiljana Šarac se ne bavi grandioznom istorijom. Ovdje je bitno ono svakodnevno, gdje se dvoje ljudi iz različitih sredina zbližavaju, prilagođavaju, lome i grade zajednički život. Roman teče tačno onako kako mu ime kaže: mirno, dostojanstveno i duboko, poput same Drine. Naiđe tu poneki kamen, zatalasa se voda, ali tok se ne mijenja. Jer sve je to život. Na kraju ostaje onaj prepoznatljivi miris doma i podsjetnik da su, ma sa koje strane vode bili, potrebne iste ruke, isti zagrljaj, ista podrška i ljubav.
Nije reka ta koja razdvaja ljude nego tvrdoglavost i ponos koji i ne daju čoveku da pređe na drugu stranu.
Kako mi je draga autorka poručila, ja sam led probila ovom i mnogo se radujem čitanju i njenih ostalih knjiga.
Autor: Ana Mačkić
Izvor: Delfi Kutak






















