Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

„Znamenite žene srpske“ predstavljene u Muzeju Vuka i Dositeja

U autentičnom ambijentu Muzeja Vuka i Dositeja, 19. februara 2026. predstavljena je knjiga Ljiljane ČubrićZnamenite žene srpske“.
„Znamenite žene srpske“ predstavljene u Muzeju Vuka i Dositeja - slika 1
Na promociji su, pored autorke, učestvovali dr Branko Zlatković, književnik, dr Nebojša Jovanović, istoričar i urednik knjige, Milan Caci Mihailović, dramski umetnik, i Ljiljana Jakšić, dramska umetnica.

Ljiljana Čubrić, dugogodišnja muzejska savetnica Narodnog muzeja Srbije i vrsni poznavalac naše kulturne baštine, u knjizi „Znamenite žene srpske“ predstavlja biografije onih žena koje su se svojim zalaganjem istakle kao pionirke u oblastima kojima su se bavile. Među njima su one koje su se za poštovanje u društvu borile rame uz rame sa muškarcima i ostavile značajan trag u našoj istoriji. Životne priče kraljice Natalije Obrenović, Nadežde Petrović, Milunke Savić i mnogih drugih služe nam kao nadahnuće i podsetnik da su prepreke u uspehu savladive, iako je put do zvezda posut trnjem.

„Knjiga Ljiljane Čubrić predstavlja jedan dobar primer, bar za dve stvari, kada je u pitanju naša istoriografija. Mi smo narod koji ima bogatu istoriju, velike istoričare i dobru istoriografiju. Ali, istovremeno, nisu svi naši istoričari, pa i oni najveći znalci, uvek dobri pisci. I zato bih pre svega istakao stil kojim je Ljilja Čubrić napisala ovu knjigu i uspela najširoj publici da približi temu znamenitih srpskih žena u istoriji. I ono što Laguna radi već dugo ide u prilog mojoj tezi da istoriografija mora da se primakne što široj publici, da bi što veći broj ljudi želeo stvarno da čita ono do čega su istoričari došli u svojim istraživanjima, i u svojem naučnom radu. Nije nimalo lako napisati istoriografsku knjigu u stilu lepe književnosti, a Ljiljana Čubrić je to uspela.“

Nebojša Jovanović je istakao i da je naša moderna istorija od 19. i 20. veka pa do danas „i u najboljim istoriografskim delima data ipak kroz jednu mušku priču. Mi znamo i o Karađorđu, Milošu, knezu Mihailu, o kralju Milanu, i o Iliji Garašaninu, Vuku i Dositeju i o svim tim junacima koji su tu istoriju stvarali, koji su nam stvorili državu. Sada dobijamo jednu priču o svemu tome što je bitno iz ugla žena, kako to zvuči kroz priču o junakinjama koje su u stvari sve vreme prisutne“.

Prema rečima Branka Zlatkovića, knjiga Ljiljane Čubrić „Znamenite žene srpske“ zapravo „govori o ulozi žena u tim važnim istorijskim događajima, i kako su se rame uz rame sa muškarcima hrabro borile i gradile ovu državu.“

Knjiga Ljiljane Čubrić donosi 12 portreta žena i priču o dva ženska udruženja: „Uprkos svim neprilikama, ograničenjima, sputavanjima koje su žene tokom istorije i 19. veka imale, uspevale su da prevaziđu poteškoće na najbolji način i da iskoriste svoje talente, svoje prednosti i da se ugrade u same temelje naše državotvornosti. Dakle, naša istorija i naša država, kao što Ljiljana Čubrić i predstavlja, jeste bogata znamenitim ženama i utoliko su njihov značaj i njihova uloga veći jer su, uprkos preprekama, uspele da se uzdignu. Ova knjiga nam otkriva niz zanimljivih, lepih detalja, gotovo onih anegdotskih koje je ona stručno izabrala i prikazala i zato se ova knjiga čita sa zadovoljstvom.“ 

Zlatković je izneo i zanimljivu tezu da ove priče, pored toga što su biografije, prema njegovom mišljenju, spadaju u žanr predanja: „Predanje kao žanr je takva forma koja govori o nastanku određenih pojava: kako je nastala kornjača, kako je nastao svet, kako je nastala zemlja. Ove priče takođe govore o nečemu prvom: kako smo dobili prvog ženskog lekara, kako smo dobili prvu kneginju, kako smo dobili prvu kraljicu, zatim prvu ženu arhitektu, slikarku, pesnikinju.“

Ljiljana Čubrić je najpre zahvalila prisutnima i posebno istakla da su promociji prisustvovale i članice Kola srpskih sestara.

„Sve je krenulo od životne priče Vilhelmine Mine Karadžić, ćerke Vuka Karadžića“, otkrila nam je povodom izlaska knjige autorka Ljiljana Čubrić i dodala: „S obzirom na to da sam po struci istoričar, tokom svog radnog veka bavila sam se srpskom istorijom XVIII i XIX veka. Najpre kao kustos, a potom i kao upravnik Muzeja Vuka i Dositeja u Beogradu, proučavala sam literaturu o životu i radu ove dvojice naših velikana, pa me je veoma privukla životna priča Vukove kćeri Vilhelmine Mine, što je i bio neposredni povod da se zainteresujem za sudbine, uglavnom nesrećne, i drugih heroina naše istorije, najviše onih koje su bile prve u profesijama koje su u tom periodu bile ’rezervisane’ isključivo za muškarce (lekari, slikari  arhitekte, pesnici...). Svojom hrabrošću da se suprotstave sredinama u kojima su živele i stvarale, utrle su staze budućim naraštajima devojaka i žena da krenu istim putem.“
Knjigu „Znamenite žene srpske“ možete pronaći u svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca, onlajn knjižari delfi.rs i na sajtu laguna.rs
„Znamenite žene srpske“ predstavljene u Muzeju Vuka i Dositeja - slika 2

Podelite na društvenim mrežama:

Ljiljana Čubrić

Muzejska savetnica u penziji Ljiljana Čubrić rođena je 1948. godine u Beogradu. Osnovnu školu, gimnaziju i Filozofski fakultet, grupu za Savremenu istoriju, završila je u svom rodnom gradu. Diplomirala je 1973. kod profesora Vasilija Krestića. Bavi se proučavanjem srpske istorije XVIII i XIX veka. Od 1977. do 2014. godine, kada odlazi u penziju, radi u Narodnom muzeju u Beogradu u okviru kojeg, od 1979. godine, kao kustoskinja a od 1993. do penzionisanja, kao upravnica rukovodi radom Muzeja Vuka i Dositeja. Kao upravnica i jedina kustoskinja, razvila je veoma uspešnu saradnju sa brojnim muzejima širom Srbije kao i srodnim institucijama – Međunarodnim slavističkim centrom, Centrom za kulturu „Vuk Karadžić“ iz Loznice, gde je godinama autorskim izložbama učestvovala u realizacijama manifestacije Vukov sabor, Vukovom zadužbinom i Zadužbinom „Dositej Obradović“, čiji je jedan od osnivača, kao i dugogodišnju saradnju sa Savetom dečjeg saveza opštine Voždovac na organizaciji manifestacije „Dositejevo pero“. Od posebnog značaja je saradnja sa književnim kružokom „Dositej Obradović“ u selu Srpski Semarton u Rumuniji, mestu u kojem je rođena Dositejeva majka Kruna i gde je Dositej proveo deo detinjstva. Ljiljana Čubrić je autorka brojnih izložbi i pratećih kataloga sa kojima je gostovala u najvažnijim centrima kulture širom Srbije, kao što su Galerija Matice srpske u Novom Sadu, „Platoneum“, ogranak SANU u Novom Sadu, muzeji u Pančevu, Somboru, Negotinu, Zrenjaninu, Vršcu, Leskovcu, Nišu, Gornjem Milanovcu, Smederevu, Galerija „Sava Šumanović“ u Šidu, Velikoj Plani i Loznici. Povodom 200. godišnjice rođenja Vuka Karadžića, bila je koautorka veoma reprezentativne izložbe „Vuk Stefanović Karadžić 1787–1987“ i pratećeg, dvojezičnog kataloga, koja je bila postavljena u Narodnom muzeju u Beogradu i, potom, u Gradskoj većnici u Beču. Takođe, na poziv Narodne biblioteke u Beogradu 1989. bila je autorka reprezentativne izložbe „Dositej Obradović, život i delo“ povodom 250. godišnjice njegovog rođenja. Na poziv Ministarstva za kulturu Austrije 2003. gostovala je u Beču sa izložbom „Mina Karadžić Vukomanović 1828–1894“ koja je prethodno bila postavljena u Beogradu. Po ocenama kritičara, ova postavka je proglašena za izložbu godine. Autorka je stalne postavke Muzeja Vuka i Dositeja i odgovarajućeg vodiča kroz muzej, posle kompletne rekonstrukcije muzejske zgrade 2012. godine a koju je, za javnost, otvorio tadašnji predsednik Srbije, gospodin Tomislav Nikolić. Takođe, Ljiljana Čubrić je autor i prve stalne postavke u rodnoj kući Dositeja Obradovića u rumunskom selu Čakovu. Kao spoljni saradnik učestvovala je u realizaciji stalne postavke Muzeja Drugog srpskog ustanka u Takovu, a i kao stručni konsultant u stalnoj postavci memorijalnog muzeja Bore Stankovića u Vranju. Godine 2005, na poziv tadašnjeg ambasadora SCG Mihajla Kovača, boravila je u Beču jer se ukazala prilika da se, u kući u kojoj je živeo i umro Vuk Karadžić, obnovi rad našeg Kulturnog centra sa odgovarajućom muzejskom postavkom posvećenom Vuku i njegovom životu u Beču. Tom prilikom Ljiljana Čubrić je radila u Arhivu grada Beča na proučavanju i sortiranju odgovarajuće arhivske građe koja bi činila ovu postavku. Nažalost, ova ideja nije realizovana zbog negativnog stava tadašnjeg Ministarstva spoljnih poslova SCG. Baveći se proučavanjem srpske istorije XVIII i XIX veka, objavila je i sledeće knjige: Vuk Stefanović Karadžić – život i delo, (u toku je prevođenje ove knjige na ruski jezik, izdanje će biti štampano u Srbiji i Rusiji), Od kaluđera do prosvetitelja, koju je u skraćenoj verziji objavio dnevni list Politika kao feljton, Kad si zvezda sele moja (o Mini Karadžić), takođe objavljena u Politici kao feljton, Milica, lepa pesmotvorka, (o Milici Stojadinović Srpkinji), Ljubica, Velika gospođa (o kneginji Ljubici Obrenović), Katarina Srb-devojka (o Katarini Ivanović), ilustrovanu monografiju „Muzej Vuka i Dositeja“, gde je stavljen akcenat na muzejsku zgradu kao kulturno-istorijski spomenik od izuzetnog značaja, a čijem je očuvanju i obnavljanju autorka posvetila izuzetnu pažnju. Na poziv Zavoda za izdavanje udžbenika, napisala je knjigu Spomenar – znamenite žene srpske koja obuhvata dvanaest biografija najznačajnijih Srpkinja koje su bile prve u različitim delatnostima a koje su do tada bile „rezervisane“ samo za muškarce, kao i o prvim dobrotvornim društvima srpskih žena, „Beogradskom ženskom društvu“ i „Kolu srpskih sestara“. Ova knjiga je u skraćenoj verziji objavljena u listu Večernje novosti kao feljton. Po odlasku u penziju Ljiljana Čubrić je objavila i knjige Mina Vukova i Dimitrije Karadžić, Vukov sin u izdanju Centra za kulturu „Vuk Karadžić“ iz Loznice a koje su, kao i knjiga Vuk Karadžić – život i delo, dostupne posetiocima Vukove rodne kuće u Tršiću. Napisala je i veliki broj naučnih i stručnih radova objavljenih u časopisima 1804, izdanje Zadužbinskog društva „Prvi srpski ustanak“ iz Orašca, Danica, izdanje Vukove zadužbine, Kovčežić, izdanje Muzeja Vuka i Dositeja, čiji je bila i urednik. Takođe, objavljivanjem naučnih radova u Zborniku Društva za proučavanje istorije XVIII i XIX veka iz Novog Sada sarađivala je sa ovom institucijom. Od 1994. do 2000. godine učestvovala je na naučnim skupovima pod nazivom „Stvaranje moderne srpske državnosti“, u Velikoj Plani i Radovanjskom lugu; izlaganja su štampana u Zborniku radova posle svakog skupa. Godine 2017. bila je inicijator i jedan od organizatora i učesnika naučnog skupa „1847“ održanog u Pedagoškom muzeju povodom 170. godišnjice pobede narodnog jezika i Vukovog pravopisa u srpskom jeziku. Po završetku skupa objavljen je zbornik radova svih učesnika. Na poziv rediteljke Narodnog pozorišta u Beogradu Cisane Murusidze Čolović, Ljiljana Čubrić je bila stručna konsultantkinja na realizaciji predstave Kneginje i kume, o Jeleni Karađorđević i Ljubici Obrenović, a u kojoj se, kao lik, pojavljuje i Vuk Karadžić. Godinama je sarađivala sa Dečjim kulturnim centrom iz Beograda, najčešće kao članica žirija u mnogim dečjim takmičenjima i kvizovima. U beogradskoj ali i kulturnoj javnosti Srbije i dalje je prisutna stručnim predavanjima o životu i radu Dositeja Obradovića i Vuka Karadžića, vremenu u kojem su živeli i stvarali, kao i njihovim savremenicima i sledbenicima. U skladu sa tim razvijena je i solidna saradnja sa srpskim medijima, posebno sa Školskim i Naučnim programom RTS za koje je Ljiljana Čubrić, kao spoljna saradnica, napisala scenario za emisije, među kojima su: Iduć uči u vekove gleda o životu i radu Dositeja Obradovića, Mina Karadžić, Doživeti stotu, kao i Riznica (na Radio Beogradu). Godine 1992, na poziv agencije First Production iz Beograda, bila je jedan od scenarista i učestvovala u realizaciji Vukovog video-bukvara, posvećenog deci uzrasta do 7 godina i popularizaciji ćirilice. Takođe, bila je stalna saradnica programa na srpskom jeziku Radio Budimpešte. Tokom svog radnog veka godinama je bila mentorka za stručna zvanja mladim kustosima širom Srbije, kao i članica Komisije za dodelu viših stručnih muzejskih zvanja. Bila je članica Upravnog odbora Muzeja Vojvodine u Novom Sadu, predsednica Upravnog odbora Muzeja afričke umetnosti, predsednica UO Pedagoškog muzeja u dva mandata i u dva mandata član UO iste ustanove, članica Nadzornog odbora Vukove zadužbine i članica Programskog saveta Zadužbine „Dositej Obradović“. Od 2004. do 2012. godine bila je potpredsednica Glavnog odbora Kola srpskih sestara. Iako u penziji, Ljiljana Čubrić je često bila recenzentkinja knjiga čija se sadržina odnosi na oblast kojom se bavi. Godine 2008, na poziv Muzeja PTT, a povodom 200. godišnjice od osnivanja Dositejeve Velike škole, dala je predložak za poštansku marku, najstariju sačuvanu umetničku sliku zgrade Muzeja Vuka i Dositeja iz 1910, rad nepoznatog autora. Na inicijativu Ljiljane Čubrić, Skupština grada Beograda je, 1994, jednu ulicu u Mirijevu nazvala po Mini Karadžić Vukomanović. Nažalost, prezime Karadžić je tom prilikom izostavljeno tako da nije svim stanovnicima poznato o kojoj ličnosti je reč. Takođe, na njenu inicijativu, deo ulice Gospodar Jevremove, gde se nalazi Muzej Vuka i Dositeja, zatvoren je za saobraćaj, kako bi se ovo zdanje sačuvalo od brojnih oštećenja kojima je bila izložena. Za svoj rad dobila je sledeća priznanja: Zahvalnicu Saveta dečjeg saveza opštine Voždovac (1989), Zlatnu značku Kulturno-prosvetne zajednice Srbije (1992), Vukovu nagradu (2005), kojom prilikom je, na poziv KPZ Srbije, zahvalila u ime nagrađenih, Povelju osnivača Zadužbine „Dositej Obradović“ (2005) i Zlatni beočug (2013). Godine 2016. objavljena je njena biografija u prvom izdanju biografske enciklopedije ličnosti u Srbiji od međunarodne, nacionalne i regionalne važnosti Successful People of Serbia, koju je objavila izdavačka kuća Oxford Books.  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com