Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Svetislav Basara i „Kontraendorfin“: Fikcionalni hormon nesreće

Roman „Kontraendorfin“ (Laguna), definisan u podnaslovu kao „disertacija“, pripada onom delu opusa Svetislava Basare u kome se rableovski demontiraju srpski mitovi. U središtu priče je detronizacija nacionalnih veličina i bardova. Razobličavanje tobožnjih istorijskih i biografskih kontroverzi uvek je u službi izvrgavanja ruglu pogubnog mentaliteta, ideoloških zanosa i nacionalne megalomanije njegovih nosilaca, čije se samouništavajuće razmere u literarnoj formi uzdižu do groteske i satire. Pisac pominje „stvarne“ ličnosti u svojoj knjizi, ali napominje kako u stvari govori isključivo o krpenim lutkama koje je od njih napravio deo štampe da bi se njima mlataralo u javnosti, o godišnjicama. Da bi se podizala prašina i magla, jer se u magli lakše rade mutne stvari.
Svetislav Basara i „Kontraendorfin“: Fikcionalni hormon nesreće - slika 1
Vaši junaci nose imena „stvarnih ličnosti“. Ipak, šta od njih ostane kada prođu kroz poglavlja sa naslovima Mikrofonija, Kontrainicijacije, Metafizika evrodizela i Samsung galaxy J5...

Umesto o „stvarnim ličnostima“ radije bih govorio o konkretnim, upokojenim ili još živim osobama, koje onoga trenutka kad se uvedu u roman, uranjaju u fikcionalno, kao što (meni mnogo draži) fikcionalni likovi izranjaju u pojavni svet da bi kroz ogovaranja, prepričavanja, dosoljavanja i preterivanja demistifikovali mizanscen Lutkarskog pozorišta Srbija u kome konce scenskih pokreta (i stvarnosti) „stvarnih likova“ povlače tajanstvene „više“, u stvari vrlo niske sile.

Šta je kontraendorfin?

Kontraendorfin je fikcionalni hormon nesreće, tamna strana Meseca endorfina, hormona sreće. To je termin iz (fikcionalne) endokrinologije, koja je, iako kuhinjska, poprilično opširna i detaljna, pa je nema smisla prepričavati. Hoću u stvari da kažem – i to u romanu „dokazujem“ – da histopatologija i psihopatologija nisu tako daleko jedna od druge. Slično tome, Stojković i Kaloperović se mesecima opijaju do delirijuma da bi razotkrili jedan delirijum koji nema veze sa alkoholom, a Kaloperović (i roman) završavaju u pornografskoj sceni u nužniku benzinske pumpe da bi razotkrili jednu drugu, mnogo odvratniju pornografiju.

Kako gledate na odnos stvarnosti i fikcije? Na početku citirate Šopenhauera: „Ovaj svet je pakao.“

Delimično sam već odgovorio na to pitanje. Ali da dodam i ovo – to je nerazmrsivo klupko iluzija od kojih „selektori stvarnosti“ (pominju se u romanu!) izdvajaju segmente i od toga klepaju ono što samouvereno nazivamo realnost. A pakao, pakao je odvajanje stvarnog i fiktivnog, i ograničenog je trajanja.

Razgovarao: Mića Vujičić
Izvor: NIN

Autor: Svetislav Basara

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Svetislav Basara

Svetislav Basara

Svetislav Basara (1953, Bajina Bašta), romansijer, pripovedač i dramski pisac. Autor je više od dvadeset knjiga – romana, zbirki pripovedaka, drama i eseja. Dobitnik je mnogih srpskih i međunarodnih književnih nagrada. Bio je ambasador Srbije na Kipru 2001–2005. godine. Objavio je: – knjige priča: „Priče u nestajanju“ (1982), „Peking by Night“ (1985), „Izgubljen u samoposluzi“ (2008) i „Majmunoopisanije“ (2008); „Očaj od nane“ (2016); – romane i novele: „Kinesko pismo“ (1985), „Fama o biciklistima“ (1987), „Na Gralovom tragu“ (1990), „Napuklo ogledalo“ (1986), „Mongolski bedeker“ (1992, Nolitova nagrada), „De Bello Civili“ (1993), „Looney Tunes“ (1997), „Sveta mast“ (1998), „Ukleta zemlja“ (1995), „Kratkodnevica“ (2000), „Džon B. Malkovič“ (2001), „Srce zemlje“ (2003), „Fantomski bol“ (2005), „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ (2006), „Dnevnik Marte Koen“ (2008), „Fundamentalizam debiliteta“ (2009), „Tajna istorija Bajine Bašte“ (2010), „Početak bune protiv dahija“ (2010), „Mein Kampf“ (2011), „Dugovečnost“ (2012), „Gnusoba“ (2013), „Anđeo atentata“ (2015) i „Andrićeva lestvica užasa“ (2016); – drame: „Bumerang“, „Oksimoron“ (2001) i „Nova Stradija“ (2009); – knjige eseja: „Na ivici“ (1987), „Tamna strana Meseca“ (1992), „Drvo istorije“ (1995), „Virtuelna kabala“ (1996), „Vučji brlog“ (1998), „Pušači crvenog bana“ (2017), „Atlas pseudomitogije“ (2019); – prepisku: sa Miljenkom Jergovićem „Tušta i tma“ (2014) i „Drugi krug“ (2015). Laguna je, počev od 2009, objavila nova izdanja romana „Fama o biciklistima“, „Ukleta zemlja“, „Looney Tunes“, „Sveta mast“, „Napuklo ogledalo“, „Mongolski bedeker“ i „Srce zemlje“. Dvostruki je dobitnik je Ninove nagrade za romane „Uspon i pad Parkinsonove bolesti“ i „Kontraendorfin“; nagrade „Isidora Sekulić“ i nagrade Srpskog književnog društva „Biljana Jovanović“ za roman „Anđeo atentata“ i prvi je dobitnik stipendije iz Fonda „Borislav Pekić“ za rukopis u nastajanju. Drame su mu izvođene na mnogim scenama, a knjige prevođene na engleski, francuski, nemački, mađarski, bugarski, italijanski i makedonski jezik. Član je Srpskog književnog društva.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com