Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Sjajno druženje na prvom književnom klubu Delfi Kutka

U subotu 27. jula u bašti kafea Laguninog kluba čitalaca u Knez Mihailovoj družili smo se i razgovarali o knjizi „Sedam Sunaca i sedam Luna“. Ovo malo književno druženje mlađi je brat Laguninog književnog kluba koji se već godinama održava u Delfi knjižari u SKC-u.
Sjajno druženje na prvom književnom klubu Delfi Kutka - slika 1
Odlučili smo se da „otvorimo“ još jedan termin za ovakvo druženje kao odgovor na mnogobrojne aktivnosti i podsticajne čitalačke ideje koje se svakodnevno rađaju u Fejsbuk grupi Delfi Kutak, jednoj od najvećih grupa posvećenih knjizi i razmeni mišljenja o pročitanom. Pre nešto više od mesec dana predložili smo članovima u grupi i da se uživo upoznamo i razmenimo mišljenja o pročitanom, što su oni oduševljeno prihvatili.

Organizovali smo anketu i zajednički izabrali naslov koji smo svi želeli i mogli da pročitamo, a koji je, u isto vreme, zahvalna i zanimljiva tema za diskusiju. U anketi je roman „Sedam Sunaca i sedam Luna“ pobedio „Crveni adresar“, pa je veličanstvena Saramagova satira u subotu bila pretresana iz različitih uglova.

Iako je subota dan za odmor, aktivne članice Delfi Kutka došle su da sa entuzijazmom diskutuju sa administratorom grupe, Natašom Đuričić. „Možda mislite da vi niste osoba koja bi mogla da polemiše ili da razmenjuje mišljenje o pročitanom romanu sa nepoznatim ljudima, ali posle ovog okupljanja tvrdim vam da možete! Upravo je u tome stvar“, objašnjava Nataša, domaćica i spritus movens ovog druženja. „I sama sam oklevala u početku i plašila se da li ću se snaći u ulozi moderatora uživo, ali ispostavilo se da je čitanje knjiga strast koja lako obuzme sve one koji joj se iskreno predaju, i gori kao prava vatra. A to su svojim dolaskom i aktivnim učešćem u razgovoru potvrdile moje gošće – Olivera Vasić, Danijela Lopar, Zorana Karapandžin i Tamara Babić, kojima ovom prilikom želim ponovo da zahvalim za ovaj divan susret i dobru volju.“
Sjajno druženje na prvom književnom klubu Delfi Kutka - slika 2
Sjajno druženje na prvom književnom klubu Delfi Kutka - slika 3

Saramagov roman jeste bio polazna tačka ovog razgovora, i na njega su se vraćale tokom celog razgovora, ali je ova vredna petorka uspela i da pretrese aktuelne književne tokove, da uporedi međusobne čitalačke ukuse, razgovara o filmovima i serijama snimljenim prema knjigama (svoje oduševljenje serijom „Dobra predskazanja“ moderatorka razgovora morala je da podeli sa svima!), a, prirodno su pale i preporuke za sledeća čitanja. Takođe, pored čuvenog portugalskog nobelovca, u ovoj razbokorenoj diskusiji mesto su našli i Muharem Bazdulj, Goran Petrović, Teri Pračet, Vladimir Tabašević, Ivan Tokin, Nil Gejmen, Miljenko Jergović, Džordž Martin, Valter Ugo Mai, David Albahari... Drugim rečima, jedna veoma zanimljiva i eklektična družina našla se u subotu na okupu u bašti kafea knjižare u Knez Mihailovoj.
Sjajno druženje na prvom književnom klubu Delfi Kutka - slika 4

Sledeći mini književni klub održaće se krajem avgusta, a mi vas pozivamo da nam se pridružite. Naravno, častimo kafom sve učesnike, kao što je to bilo i ovog puta. Temu narednog književnog kluba izglasaćemo u narednim danima u grupi Delfi Kutak, a ako vam se ideja o diskutovanju i književnom druženju dopada, mi vas pozivamo da nam se pridružite. Kako na samom okupljanju, tako i u našoj Fejsbuk grupi, jer i vi možete predložiti temu sledećeg druženja i glasati za ono o čemu biste voleli da diskutujete sa ostalim članovima.
Sjajno druženje na prvom književnom klubu Delfi Kutka - slika 5

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Žoze Saramago

Žoze Saramago

Žoze Saramago (1922, Azinjaga – 2010, Kanarska ostrva), portugalski pisac, dobitnik Nobelove nagrade za književnost 1998. godine, rodio se u siromašnoj seljačkoj porodici bezemljaša, mukotrpno se školovao i završio mašinbravarski zanat u srednjotehničkoj školi u Lisabonu, gde se njegova porodica preselila kad je Saramagu bilo dve godine. U toj školi je, „za divno čudo, u nastavnom planu u to vreme, iako orijentisanom na tehničke nauke, bio pored francuskog i predmet portugalski jezik i književnost. Pošto kod kuće nisam imao knjiga (sopstvene knjige, koje sam sâm kupio, od para koje sam pozajmio od prijatelja, stekao sam tek u svojoj 19. godini), udžbenik portugalskog jezika, sa svojim antologijskim karakterom, otvorio mi je vrata književnog stvaralaštva“ (Autobiografija). Radio je kao automehaničar, referent u Zavodu za socijalno osiguranje, novinar, prevodilac, književni kritičar, kolumnista i urednik u više portugalskih dnevnih listova. Kao zamenik direktora jutarnjeg dnevnika „Diário de Nóticias“ smenjen je posle vojnog puča 1975. i otad se potpuno posvetio književnosti.  Posle napada i cenzure portugalskih konzervativnih vlasti na njegov roman Jevanđelje po Isusu Hristu 1991. godine, koje su sprečile njegovu kandidaturu za Evropsku književnu nagradu, preselio se na španska Kanarska ostrva, gde je umro 2010. godine od posledica upale pluća. Svoj prvi roman Zemlja greha objavio je 1947. Posle toga, do 1966, nije prisutan na portugalskoj književnoj sceni. Od 1955. do 1981. bavio se novinarstvom i prevođenjem (Per Lagerkvist, Žan Kasu, Mopasan, Andre Bonar, Tolstoj, Bodler, Anri Fosijon, Žak Romen, Hegel, Rejmond Bajer i dr.). Kao urednik u jednoj lisabonskoj izdavačkoj kući, upoznao je i sprijateljio se sa najznačajnijim savremenim portugalskim piscima toga doba, pa je objavljivanje zbirke Moguće pesme 1966. označilo njegov povratak u književnost. Otad slede brojne njegove zbirke pesama, romani, zbirke priča, kritike i politički tekstovi koje je objavljivao kod najznačajnijih izdavača i u poznatim portugalskim književnim i dnevnim novinama: Verovatno radost (pesme, 1970), Priče s ovog i s onog sveta (1971), Putnička torba (priče, 1973), Godina 1993 (poema, 1973), Beleške (politički članci, 1974), Gledišta iznesena u DL (političke polemike protiv diktature, 1974), Kvaziobjekat (zbirka priča, 1978), Putovanje kroz Portugaliju (putopis, 1981) i romani Priručnik slikarstva i kaligrafije (1977), Samonikli (1980), Sedam Sunaca i Sedam Luna (1982), Godina smrti Rikarda Reiša (1984), Kameni splav (1986), Povest o opsadi Lisabona (1989), Jevanđelje po Isusu Hristu (1991), Esej o slepilu (1995), Sva imena (1997), Pećina (2001), Udvojeni čovek (2003), Esej o vidovitosti (2004), Smrt i njeni hirovi (2005) i Kain (2009). Napisao je i drame Noć (1979), Šta da radim sa ovom knjigom? (1980), Drugi život Franje Asiškog (1987) i In Nomine Dei (1991).  Pristupio je Portugalskoj komunističkoj partiji 1969. ali je sebe smatrao pesimistom i ateistom. Saramagov anarhokomunizam i oštra kritika monarhizma i katolicizma, kao i njegov politički angažman, kritika Evropske Unije i Međunarodnog monetarnog fonda podstakli su neke kritičare da ga uporede sa Orvelom: „Orvelova odbojnost prema Britanskoj imperiji istovetna je sa Saramagovim krstaškim ratom protiv imperije u vidu globalizma.“  Pre dodeljivanja Nobelove nagrade 1998, dobio je 1995. Kamoišovu nagradu,  najprestižniju nagradu za pisce portugalskog književnog izraza.  

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com