Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima
Na knjižarskim policama uskoro će se naći trinaesto izdanje knjige Ive Andrića „Beogradske priče“, ekskluzivna kolekcija šest zbirki pripovedaka. „Beogradske priče“ predstavljaju književno svedočanstvo o nemirnim vremenima, dramatičnim promenama i tragičnim okolnostima kako u spoljašnjem svetu, tako i u dušama pojedinaca koji su tom svetu pripadali.
Roman „Očevi i oci“ Slobodana Selenića doživeće deveto izdanje, a „Noć arhangela“ Vlade Arsića šesto. Najznačajniji roman plodnog srpskog pisca Slobodana Selenića „Očevi i oci“ je beskompromisan presek zamršene scene predratne srpske i jugoslovenske politike, u kome se vešto prepliću porodična i društvena drama epohe. „Noć arhangela“ Vlade Arsića je istorijska drama koja, posredstvom sećanja jedne starice i vizija njene praunuke, opisuje najkobnije trenutke u životu vladara obe srpske dinastije – Karađorđevića i Obrenovića – i neznani rasplet njihovog sukoba.
Za manje od mesec dana knjiga vladike Grigorija „Nebeska dvorišta“ doživeće treće izdanje. Snažna i potresna, ova se priča o životu, lepoti i stradanju drži vrednosti o kojima njen autor vladika Grigorije govori kada god uzme reč. Precizno i odmereno, škrtim a poetičnim slogom, sročio je fragmentarnu sagu o maloj ali hrabroj zajednici koja brani svoje vekovno ognjište, alegoriju o malom čoveku na udaru pošasti rata koja se kristalizirala u odu Planinici, predelu nestvarne lepote, i čovekovoj spremnosti na velike odluke i dela.
Treće izdanje doživeće i knjiga Zorana Penevskog „Sara i januar za dve devojčice“. Sara ide u sedmi razred, živi kod strica i voli da čita Milenine postove. Njih dve se ne poznaju, ali obe čitaju strip „Crno-beli vrt“. Milena odlučuje da odabranim citatima reši probleme koji je tište, a Sara prihvata izazov birajući svoje rečenice. Ali posle novogodišnje žurke za njih dve će januar dobiti potpuno novo značenje.
„Lanjski snegovi“ potvrđuju Momu Kapora kao vrsnog pripovedača urbane orijentacije koji nas – s pomalo nostalgije i ironije, ali i s puno topline – uvodi u jedan svet koji polako nestaje. U štampi je drugo izdanje knjige koja sadrži neke od najlepših Kaporovih priča, koje ga, bez sumnje, svrstavaju u red autora čije vreme nikada ne prolazi.
Momo Kapor rođen je 1937. godine u Sarajevu kao jedino dete Bojane Kapor (devojačko Velimirović) i Gojka Kapora.
Bilo je predviđeno da se rodim, kao i ostali slikari, u Firenci, ali roda koja me je nosila 8. aprila 1937. godine imala je prinudno sletanje u grad Sarajevo zbog guste magle koja tamo uvek vlada. Tako je ime tog lepog i nesrećnog grada zauvek upisano u sve moje dokumente. Ma kuda da krenem ne mogu pobeći od njega.
Jedan tragičan događaj zauvek je obeležio rane godine, ali i čitav život Mome Kapora. Za veme nemačkog bombardovanja Sarajeva, 13. aprila 1941. godine, na kuću u koju su se skonili Momina majka, baka i još četrdesetak ljudi pala je bomba, a četvorogodišnji Momo je jedini preživeo zahvaljujući tome što ga je majka pokrila sopstvenim telom, ostavši na mestu mrtva.
Tako je na samom početku života Momčilo ostao bez dvadesetosmogodišnje majke, ali i bez oca, koji je zarobljen na početku rata kao rezervni oficir kraljevske vojske i interniran u logor u Nirnbergu, odakle će izaći tek nakon kapitulacije Nemačke.
Svoje najranije detinjstvo provodi u Sarajevu, kod bakine sestre Janje Baroš, a u Beograd prelazi godinu dana po završetku rata, sa svojim ocem.
U septembru 1955. godine upisuje se na Akademiju likovnih umetnosti u Beogradu, gde diplomira 1961. godine, u klasi profesora Nedeljka Gvozdenovića.
Momo Kapor, još kao gimnazijalac Treće beogradske gimnazije a zatim i kao student, počinje saradnju sa nekoliko časopisa u kojima objavljuje likovne kritike. Nešto kasnije počinje da piše putopise, feljtone i priče koje objavljuje u Vidicima, Politici, Oslobođenju, Ninu, Mladosti i Književnim novinama. Tada nastaju i njegove prve radio drame koje šalje na konkurse, često pod pseudonimom.
U vreme završetka Akademije, 1961. godine upoznaje Anu Pjerotić, kćerku uglednog lekara Ante Pjerotića, sa kojom se venčava posle nekoliko godina, 1964. godine. U ovom braku rođene su kćerke Ana i Jelena.
Nakon venčanja živeli smo u iznajmljenoj sobi na Crvenom krstu, a zatim u iznajmljenom stanu u Siminoj ulici. Kiriju za taj stan smo platili godinu dana unapred od nagrade koju je dobio za jednu od svojih radio-drama, baš u trenutku kad se rodila naša kćerka Ana. Ubrzo se zapošljava u Jugoslavija publiku, a ja nastavljam studije na Filozofskom fakultetu, gde sam 1966. diplomirala na katedri za psihologiju. Naš prvi pravi dom nalazio se u ulici Kraljevića Marka, gde se rodila naša mlađa kćerka Jelena. Nekoliko godina kasnije zamenili smo ga za prostraniji stan u Kondinoj ulici, u kojem smo zajedno živeli do Momine pedesete godine. Tu su nastale Beleške jedne Ane, Provincijalac, Foliranti, Zoe...
U ženskom časopisu Bazar počinju da izlaze tekstovi o tinejdžerki Ani, ilustrovani rukom autora. Oni vrlo brzo nalaze put do publike i 1972. godine postaju knjiga Beleške jedne Ane.
Tu sam iznosio mnogo opasnije stavove od onih koji su se mogli naći u disidentskoj literaturi. Tadašnji Politbiro bi ispao smešan da je napadao tinejdžerku sa kikicama (...) Tada sam sebe proglasio za lakog pisca čija su dela bila zgodna za čitanje pod haubama frizerskih salona, da bih se zaštitio od napada političkih oligarhija koje su se smenjivale na vlasti tokom mog života.
U tom periodu počinje i saradnja Mome Kapora i izdavačke kuće Znanje, koja u okviru biblioteke HIT objavljuje prve Kaporove romane koji će mu doneti ogromnu popularnost. Njegove knjige su godinama bile na vrhu lista najčitanijih dela, a on je vrlo brzo postao miljenik publike. Zahvaljujući svojim autorskim emisijama na radiju i televiziji stekao je široku popularnost koja je u to vreme bila neuobičajena za književnike.
1988. godine razvodi se od prve supruge da bi ubrzo nakon toga ušao u novi brak.
Momo Kapor je autor preko četrdeset knjiga. Osim romana i priča pisao je drame, putopise, esejističku prozu i bavio se ilustracijom. Njegove knjige su prevedene na mnoge strane jezike.
Tokom života potvrdio je svoje pripadanje srpskom književnom korpusu i bio je dragocen hroničar zbivanja, često nesrećnih, koja su pratila njegov narod.
Paralelno sa književnim radom bavio se i slikarstvom, a u isto vreme je i ilustrovao gotovo sve svoje knjige. Imao je samostalne izložbe u Srbiji, SAD, Italiji, Švajcarskoj, Venecueli, Nemačkoj i Velikoj Britaniji.
Umro je 2010. godine u Beogradu.
Uz podršku Fonda Momo Kapor, koji su osnovale kćerke Ana i Jelena, Učiteljski fakultet u Beogradu organizovao je prvi naučni skup o književnom stvaralaštvu Mome Kapora. Skup je održan u Beogradu i u Rimu, a rezultat je zbornik radova Pripovedač urbane melanholije koji je do danas najpotpunija analiza Kaporovog književnog opusa.
Postanite član Laguna Kluba čitalaca i uživajte u benefitima!
Gift program od 10%, popusti do 30%, a specijalni rođendanski popust čak 40%!
E-mail adresa je obavezna
Da biste osigurali da su vaši podaci o nalogu ažurirani, molimo vas da potvrdite e-mail adresu koju želite da koristite za prijavu i obaveštenja o nalogu.