Ana Mačkić

Ni manje knjige, ni veće boli. Ni manje teritorije, ni većeg zla. A potrebno je čitati i pričati o tome, potrebno je otrežnjenje i šamar. Dželetović je prvo napisao poemu 2004. po priči jednog Nijemca, a zatim ju je pretočio u roman. Ovo nije samo priča o čovjeku koji je dobio novo srce, priliku za život, spasenju, trgovini ljudskim organima, kriminalu, istini ili želji za iskupljenjem. Ovo je priča o stradanju čitave jedne nacije, o proganjanju, zlostavljanju, ubijanju svih Srba na Kosovu i Metohiji. Od ove istine sav svijet okreće glavu, ovih događaja se svi plaše, pred ovom mukom i strahotama rijetki su hrabri. Johan fon Vagner, imućni Nijemac kome je uslijed teške bolesti preostalo još nekoliko mjeseci života naći će se u kandžama kriminalaca, kidnapovanja, ucjenjivanja i mreži ilegalne trgovine organima. Johan će dobiti novo srce ali i novi život. Proganjaće ga snovi o nepoznatom mjestu, tuđoj sudbini, nečijem tuđem a opet njegovom bolu. Autor, Veselin, borac za istinu, ,,srpski vitez", je pokazao veliku snagu da izdrži pritiske i prijetnje i napiše ovo svjedočanstvo koje je i bolnije i užasnije od svega što možemo i zamisliti. Srbi na Kosovu ne žive normalne živote. Oni tamo traju od jedne nevolje do druge. I tako godinama. Možda ovaj roman nije napisan posebnim književnim stilom, ali je sigurno napisan tako da se čita sa knedlom u grlu, sa nekom zadrškom i bolom. Na kraju ostanete nijemi i poraženi. Da li moguće da se takve stvari dešavaju, da je tolika mržnja i zlo prisutno u ljudima? Da li je moguće da evropska zajednica nije učinila ništa da spriječi strahote? Srbi su nestajali u mraku, protjerivani, kidnapovani godinama, mučeni i maltretirani, njihove organe nose ko zna koji ljudi a da nisu ni svjesni kako su do njih došli. Ova knjiga je spomenik stradalim Srbima na Kosovu. Ona je simbol snage i vječnosti jednog naroda, neuništivosti istine i opravdanosti borbe.

Andrija

11/10

Ana Mačkić

Ni manje knjige, ni veće boli. Ni manje teritorije, ni većeg zla. A potrebno je čitati i pričati o tome, potrebno je otrežnjenje i šamar. Dželetović je prvo napisao poemu 2004. po priči jednog Nijemca, a zatim ju je pretočio u roman. Ovo nije samo priča o čovjeku koji je dobio novo srce, priliku za život, spasenju, trgovini ljudskim organima, kriminalu, istini ili želji za iskupljenjem. Ovo je priča o stradanju čitave jedne nacije, o proganjanju, zlostavljanju, ubijanju svih Srba na Kosovu i Metohiji. Od ove istine sav svijet okreće glavu, ovih događaja se svi plaše, pred ovom mukom i strahotama rijetki su hrabri. Johan fon Vagner, imućni Nijemac kome je usljed teške bolesti preostalo još nekoliko mjeseci života naći će se u kandžama kriminalaca, kidnapovanja, ucjenjivanja i mreži ilegalne trgovine organima. Johan će dobiti novo srce ali i novi život. Proganjaće ga snovi o nepoznatom mjestu, tuđoj sudbini, nečijem tuđem a opet njegovom bolu.Autor, Veselin, borac za istinu, ,,srpski vitez", je pokazao veliku snagu da izdrži pritiske i prijetnje i napiše ovo svjedočanstvo koje je i bolnije i užasnije od svega što možemo i zamisliti. Srbi na Kosovu ne žive normalne živote. Oni tamo traju od jedne nevolje do druge. I tako godinama.Možda ovaj roman nije napisan posebnim književnim stilom, ali je sigurno napisan tako da se čita sa knedlom u grlu, sa nekom zadrškom i bolom. Na kraju ostanete nijemi i poraženi. Da li moguće da se takve stvari dešavaju, da je tolika mržnja i zlo prisutno u ljudima? Da li je moguće da evropska zajednica nije učinila ništa da spriječi strahote? Srbi su nestajali u mraku, protjerivani, kidnapovani godinama, mučeni i maltretirani, njihove organe nose ko zna koji ljudi a da nisu ni svjesni kako su do njih došli.Ova knjiga je spomenik stradalim Srbima na Kosovu. Ona je simbol snage i vječnosti jednog naroda, neuništivosti istine i opravdanosti borbe.

Vesna

Knjiga se čita u dahu. Da čovjek ne vjeruje šta se sve radi i kako Bog nađe način da se sazna istina. Hrabrost je bila ovo sve napisati i objaviti. Veselin je dokazao da je veliki čovjek i veliki picac. Želim mu puno sreće u daljem radu!

Mirela Mirković

Sve pohvale g-dinu Dželetoviću. Trebalo je naći snage da bi se napisala ovakva knjiga. Topla preporuka svima koji je nisu pročitali da to učine. Nikoga neće ostaviti ravnodušnim.