Ana Mačkić

Možete li da zamislite da za desetak godina, pa čak i manje, živimo u svijetu u kojem je vlada zabranila maštu, knjige koje nisu podobne spaljuju se, beletristika, dječje priče, bajke strogo zabranjene a pisci više ne smiju da pišu? Djeca na spavanje idu bez priče za laku noć jer ako čitate djetetu fikciju, socijalna služba mogla bi da sprovede punu istragu i da vam oduzme dijete na neodređeno vrijeme. A zamislite da morate da se odreknete svih svojih knjiga sa polica pa čak i onih najdražih, da pisci ne smiju posjedovati čak ni svoj primjerak knjige jer su štetne. A kako je došlo do toga? Nije teško kad se slože mediji, vlada i stručnjaci u istom cilju. Suptilno i polako a da niste ni svjesni oduzimaju vam slobodu. Rejč Kapri, autorka nekoliko bestselera i dobitnica najvećih nagrada je sad pod strogim nadzorom, anonimna, bavi se poslom koji nema veze sa njenim prijašnjim životom, životom prije zabrana. Njena želja i potreba da ipak nešto piše u strogoj tajnosti, nije samo bunt protiv države, već i borba da sačuva zdrav razum. Te priče koje je pričala sebi su je definisale. Zabranjivale im da joj potpuno oduzmu identitet uprkos strahu i psihološkoj torturi. Ono što je autorka uspjela ovim romanom je da iz distopsijskog trilera pređe u duboku psihološku dramu koja će vas ostaviti bez daha. Otvoriće nova, teška i bitna pitanja i pristupiće im sa ozbiljnim prethodnim istraživanjem. Na šta je ljudski um sve spreman? Kakve mehanizme odbrane može stvoriti da se odbrani i pobjegne od nepodnošljive stvarnosti i traume? Najveća ljepota ove knjige je ta što je autorka uspjela da te uvuče u atmosferu i paranoju, da zajedno sa likovima osjećaš ljutnju, nadu, tugu, da se toliko povežeš sa njima da te kraj knjige totalno slomi.