Dobitnica Vitalove nagrade i Evropske nagrade za književnost „Moglo bi se reći da je ovo roman o odrastanju u vremenima koja su pogodna za sve osim za odrastanje. O ženama koje su prebrzo sazrele, suočavajući se sa svojim strahovima i sudbinama. Tu je i vojska, čudna i crna, ali tu je i more, zavodljivo uvijek onako kako zna da bude. Tu su i prve nesigurne ljubavi, tu su i prva iskušenja i prvi tereti ženskosti, nametnuti u divljim i podmuklim etapama vremena u kojima muškarci pišu istoriju. A ova nepoznata i nevidljiva istorija, važnija od one koju ćemo učiti kasnije u školskim klupama, ispisana je iskreno i čisto, uvjerljivo i potresno, baš onako kakav i sam život jeste.“ – Stevo Grabovac „Majstorsko pripovijedanje Tanje Stupar Trifunović vodi nas u davno ostavljeni, bajkoviti, mitski svijet djetinjstva, čiji se pejzaž pred nama rastvara u čudesne metafore. Rat i izbjeglištvo ostaju u sjeni života koji se nekada odvijao i utjecao na sudbine likova. U tim sudbinama prepoznajemo vlastite poraze, traume, strasti, ljubavi, smrti i rijetke odbljeske sreće. Kada roman napiše pjesnikinja, još k tomu izvrsna, to bi trebala biti svetkovina za čitatelje jer pred sobom zasigurno imaju dragulj.“ – Magdalena Blažević „Ovo je roman o Vanji, ali i roman o Mileni s plavim očima u kojima su nebo i sloboda. Ovo je roman za sve one koji znaju da je svaki san ’razderan svirepošću svijeta’. Tanja Stupar Trifunović slika odrastanje koje neprestano boli i vara, koje i ubija i čeliči. Pišući otvoreno o nasilju nad telom i duhom, ona nam se obraća i obzirno i odrešito, ne plašeći se nijednog bezdana, nijednog poriva, nijedne kazne. Redak je u književnosti savez nemira i strasti koji tako dostojanstveno slije u reči radost i gorčinu, užas i stid.“ – Vladislava Gordić Petković