Laguna - Bukmarker - Vladimir Kecmanović: Književnosti nema bez ironije i patetike - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

Vladimir Kecmanović: Književnosti nema bez ironije i patetike

Andrićeva nagrada za 2017. godinu pripala je Vladimiru Kecmanoviću za priču „Ratne igre” iz knjige „Kao u sobi sa ogledalima” (Laguna, Beograd). Priznanje će autoru biti uručeno 10. oktobra. Po oceni žirija, kojim je predsedavao Aleksandar Jovanović, pripovetka „Ratne igre”, kao i većina priča u ovoj Kecmanovićevoj knjizi, donosi „naročit, iskošen pogled na najnovije sukobe i nesaglasnosti u odnosima razumevanja nacionalnih identiteta na balkanskom prostoru”. Sa Vladimirom Kecmanovićem razgovaramo o Andrićevom delu i načinima na koje se on odnosi prema temi rata.



Kako vaša nagrađena pripovetka korespondira sa Andrićevim delom i njegovim viđenjem Balkana?

Svaka priča koja se bavi Balkanom na određenom nivou nužno korespondira sa Andrićevim delom i njegovim viđenjem našeg živopisnog, istorijom bogatog i tužnog poluostrva. Kod pisaca koji se Balkanom bave, veza sa Andrićem, dakle, neminovno postoji – pitanje je samo da li je namerna i svesna ili neosvešćena, ali ništa manje duboka i sudbinski uslovljena... U mom dosadašnjem opusu postoje dela koja na Andrića svesno reflektuju, kao, na primer, romani „Osama” i „Kainov ožiljak”, dela koja sam pisao nemajući Andrićev opus u neposrednom fokusu, ali se naknadno ispostavilo da je njihova suštinska veza sa Andrićem ne samo snažna, nego i uočljiva, kao, na primer, „Top je bio vreo”, ali i dela, kao što je roman „Feliks”, u kojima je tu vezu teže detektovati, što nipošto ne znači da ona ne postoji. Naprotiv, izvesno je da postoji. Kao sa mojim dosadašnjim opusom, stvari slično stoje i sa zbirkom priča „Kao u sobi sa ogledalima”, koja na izvestan način predstavlja njegovu esenciju.

Andriću se približavate i kao književnom liku?

Od priče „Turska vaza”, u kojoj se Andrić pojavljuje kao lik, pa do priče „Poslednji performans”, u kojoj veza sa Andrićevim delom nije očigledna, ili priče „Iz praha”, koja je posvećena Milošu Crnjanskom, pa je na taj način Andriću istovremeno i dalja i bliža od ostalih... Priču „Ratne igre”, koju je žiri apostrofirao, nisam pisao imajući u vidu Andrićevo delo, ali, sada, ako je posmatram kao čitalac, postoji više prilično uočljivih veza. Da ne nastavljam sa „teoretisanjem”, pokušaću da te veze predstavim jedinstveno i slikovito: da je kojim slučajem Ivo Andrić imao priliku da doživi vreme u kojem odrasli ljudi iz balkanskih državica nastalih kao posledice krvavih ratova, zajednički zakupljuju poligone, unajmljuju instruktore i kupuju igračke koje su skuplje od pravog oružja kako bi se, obučeni u engleske, američke, ruske uniforme, igrali rata, teško da bi odoleo da takvu pojavu literarno ovekoveči.

Da li se dovoljno piše o proteklim ratovima?

Protekli ratovi, upravo kao i Andrićevo delo, jesu nešto što kao podtekst postoji u svakom književnom delu koje je u srpskoj književnosti, i onim književnostima koje suštinski određuje potreba da ne budu srpske, nastalo od trenutka njihovog izbijanja, pa do danas. A ukoliko prihvatimo Eliotovu inspirativnu tezu o dvosmernom odnosu stvaralaštva i tradicije, moglo bi da se tvrdi i kako ti ratovi bitno utiču na smisao dela koja su na ovim prostorima nastajala od pamtiveka. Da ne govorimo o tome kako su dela nastala pre nego što su pomenuti ratovi povedeni bitno uticala na njihov karakter i tok. Naravno, nipošto na način na koji taj uticaj pokušavaju da predstave plitkoumni „književnoteorijski” i „književnokritički” politikanti. Veze književne fikcije i stvarnosti mnogo su dublje i mnogo neuhvatljivije od sposobnosti percepcije čak i najrespektabilnijih umova, s tim što su ti umovi, za razliku od onih „plićih”, sposobni barem da je naslute... Dakle, ne samo kada pišu o proteklim ratovima ili njihovim direktnim ili indirektnim posledicama, što često činim u svojim delima, nego i kada opisuju daleku prošlost ili neke daleke predele, upravo kao i kada nude svoju verziju alternativnih istorija i opisuju svoje utopijske ili antiutopijske vizije budućnosti, savremeni pisci sa ovih prostora, hteli to ili ne, pišu i o ratovima koji su se ovde dešavali devedesetih godina prošlog veka...

Zašto je vama važno da o ratu pišete sa ironijske tačke gledišta?

Danilo Kiš je rekao (a unapred se izvinjavam onima koji parazitirajući na Kišu žive, pa svako pominjanje tog čoveka doživljavaju kao upad u sopstveni atar, upravo kao i onima koji ga ne podnose), da je književnosti neophodna kombinacija ironije i patetike. Ako je lišena jednog od ova dva elementa, dakle, književnost postaje invalidna. Pomenutom bih dodao i to da je ironija dubinski utkana u suštinu jezika, pa umetničko bavljenje rečju ne može da bude lišeno ironijskog karaktera, čak i ako ga stvaralac ne prepoznaje.... Muka je jedino što neosvešćena ironija delo lako može da pretvori u kalambur.

Autor: Marina Vulićević
Izvor: Politika


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
dečji dani kulture od 5 do 7 aprila u igri sa knjigom  laguna knjige Dečji dani kulture od 5. do 7. aprila – U igri sa knjigom!
27.03.2024.
I ovog aprila deca se najlepše druže sa knjigom, i to u okviru Dečjih dana kulture, još jedne manifestacije koja promoviše knjigu i čitanje na najlepši način: kroz igru i zabavu! Dečji dani kul...
više
aleksandra filipović i zoran penevski gostovali u oš branko radičević u pančevu povodom jubileja brankovi dani  laguna knjige Aleksandra Filipović i Zoran Penevski gostovali u OŠ „Branko Radičević“ u Pančevu povodom jubileja „Brankovi dani“
28.03.2024.
U okviru obeležavanja jubileja 200 godina od rođenja Branka Radičevića, pisci Aleksandra Filipović i Zoran Penevski družili su se sa učenicima Osnovne škole „Branko Radičević“ u Pančevu. U okviru mani...
više
prikaz romana sutra je novi dan savršen primer (pogrešno shvaćenog) klasika laguna knjige Prikaz romana „Sutra je novi dan“: Savršen primer (pogrešno shvaćenog) klasika
28.03.2024.
Niste se prevarili, to jeste ta knjiga: a zašto je dosadašnji, doslovni prevod originala, „Prohujalo sa vihorom“ (Gone With the Wind), zamenjen prvobitnim naslovom i svojevrsnom parolom glavne junakin...
više
prikaz romana zavedi me knjigama prva ljubav zaborava nema laguna knjige Prikaz romana „Zavedi me knjigama“: Prva ljubav zaborava nema
28.03.2024.
Cveće, čokolade, večere, putovanja – sredstava zavođenja zaista je mnogo, ali se Kejt Bromli u knjizi godine lista USA Today „Zavedi me knjigama“ odlučila za štampanu reč. U ovom je delu rešila da obr...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.