Ova knjiga istaknutog francuskog pisca
Rejmona Kenoa izdata je 1947. godine. Pet godina ranije, 1942. godine, pokušao je da objavi zbirku koju je tada činilo dvanaest „vežbi“, ali kako ga je izdavač odbio, nastavio je da tekst proširuje, kako bi knjiga do konačnog objavljivanja sadržala čak 99 „stilskih vežbi“.
Keno je na 99 načina prikazao kako jedna ista, banalna situacija može biti viđena, kako može biti shvaćena i kako interpretirana. Dakle, u knjizi je 99 puta ponovljen isti događaj na različite stilske načine: precizno, kroz kolebanje, poricanjem, negiranjem, sonetom, kroz zvanični izveštaj…
Inspirisan Bahovom „Umetnošću fuge“, kojom se Bah u muzici igrao notama tako što je stvorio delo koje nastaje brojnim varijacijama oko jedne male teme, Keno je prikazao kako sličnom tehnikom u književnosti, primenom različitih varijacija, može nastati i jedno književno delo.
Prilikom čitanja toliko sam uživala diveći se umeću, mašti i kreativnosti, pre svega autora, a onda i Danila Kiša koji je ovu knjigu 1963. godine preveo, i čini mi se, i sam svesrdno uživao dok je to radio, jer je knjiga vrcava riznica duha ova dva grandiozna čoveka. Kako je Kiš rekao: „’
Stilske vežbe’ se ne mogu prevoditi, one se mogu jedino varirati na drugom jeziku“. Maestralno je Kiš to „varirao“ i kroz celu knjigu sam imala utisak da se pronosi i njegov glas.
Čitala sam ovo delo razgaljena, smeškala se i mislila o toj sveprisutnoj sprezi matematike (takođe Kenoovoj inspiraciji), muzike i književnosti. Brojevi, note i slova – od kojih pravi znalci stvaraju čitave beskonačne svetove i koji uglas poručuju: „… trivijalnost teme (sižea) nije od istinskog značaja, nego su postupak (prosede) i instrument (jezik) ti koji najčešće čine određenu temu banalnom“.
Ova knjiga može da bude odličan udžbenik za one koji žele da pišu, ali pre svega je jedno opuštajuće štivo koje prikazuje svu širinu ljudskog duha i daje uvid u neverovatne i beskrajne mogućnosti koje književnost može da nam pruži.
Autor: Amare Librum
Izvor: bookhub.rs