Pre osam godina, kada je Umberto Eko preminuo u 84. godini, ostavio je za sobom značajan opus dela i ogromnu kolekciju knjiga. Napisao je komplikovane ali veoma rado čitane romane kao što su „Ime ruže“ i „Fukoovo klatno“, kao i priče za decu, književnu kritiku, akademske tekstove o semiotici, analize svega, počevši od srednjovekovne estetike pa sve do modernih medija, i mnogo toga drugog, ali kao što smo nedavno primetili, on je smatrao da pisci ne treba isuviše često da objavljuju nove knjige. On nije bio jedan od „onih romanopisaca koji objavljuju knjigu svake godine“, jer tako propuštaju „zadovoljstvo da pet, šest, sedam godina provedu pričajući jednu priču“.
Međutim, on je puno pisao. I puno je čitao, što će potvrditi i letimičan pogled na jedno ili dva poglavlja iz bilo kog njegovog romana. Pošto je bio vatreni obožavatelj Džejmsa Džojsa i Horhea Luisa Borhesа, Eko je u svoja dela utkao bezbroj niti izvučenih iz književne i intelektualne istorije različitih mesta, kultura i jezika – što ukazuje na njegov dubok ali veoma znatiželjan um, kom je potrebna dobro opremljena biblioteka, ili biblioteke.
Možemo samo da zamislimo koliko je takvih citadela znanja Eko posetio u svojim putovanjima širom sveta, ali ne moramo da zamišljamo onu koju je sam opremio, jer možemo da je vidimo u narednom video-snimku. Iako nije beskonačna kao biblioteka koju je zamislio Borhes (u kojoj se nalaze sve moguće knjige), Ekova lična biblioteka, sagledana iz određenih uglova, izgleda gotovo isto toliko nepregledno. Kamera prati Eka kako prolazi pored prepunih polica, od kojih neke prekrivaju cele zidove, dok druge stoje samostalno, da bi na kraju stigao do jedne određene knjige – uprkos činjenici da je veoma mali broj svojih knjiga na policama držao okrenutim tako da se vidi njihov hrbat.
Kako navodi Nasim Nikolas Taleb, Ekova biblioteka je sadržala 30.000 knjiga i svrstavala je njene posetioce u dve kategorije: one koji reaguju sa „Vau! Gospodine profesore doktore Eko, kakvu biblioteku imate! Koliko ste od ovih knjiga pročitali?“ i ostale – koji čine veoma malu manjinu – koji shvataju da privatna biblioteka ne služi za pojačavanje ega, već kao istraživački alat. Jer pročitane knjige su daleko manje vredne od nepročitanih. Sudeći po tome, Eko je možda prikupio još vredniju biblioteku nego što to njegovi obožavatelji pretpostavljaju.
Ovog petka očekuje vas svima znana bajka o Ivici i Marici! Nekada davno na ivici šume živeo jedan siromašni drvoseča sa ženom i dvoje dece. Jednog jutra, iz očaja, on i njegova žena rešiše da ostave I...
Izložba „Andrić: priča ostaje“ otvorena je 26. decembra u 12 sati u Galeriji Atrijum Biblioteke grada Beograda.
Biblioteka grada Beograda priredila je ovu izložbu povodom 50 godina od Andrićevo...
Koja je dobitna kombinacija za pravo uživanje? Dobra knjiga i šolja omiljene kafe.
Laguna i Nescafé pozivaju vas da učestvujete u novom foto-konkursu #Kafoknjigoljupci, jer ponovo nagrađuju lju...
Roman „Otac“ Bojana Ljubenovića jedan je od najčitanijih romana u 2025. i 25. decembra je predstavljen u knjižari Delfi u SKC-u.
O knjizi su, pored autora, govorili pisac i novinar Vanja ...
Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.