Zoran Penevski, jedan od naših najvoljenijih pisaca i pesnika i urednik i osnivač „Jedrenjaka“, jednog od najlepših domaćih dečjih časopisa svih vremena, takođe je i vođa
BookMentora, tima koji ljubiteljima pisane reči nudi pomoć i savete kako da postanu što bolji pisci, po ugledu na brojne škole kreativnog pisanja toliko popularne na zapadu.
U priručniku „
Prikaži, ne prepričavaj“ prikupio je i objedinio svoja iskustva, veštine i saznanja kako bi pomogao budućim i sadašnjim piscima da napišu najbolju verziju svoje priče, ali i svima nama čitaocima pokazao kako da analiziramo dela što dublje, proniknemo u skrivene slojeve značenja i tako bolje proučimo, shvatimo, rastumačimo i naposletku i doživimo knjigu koju čitamo.
U vreme masprodukcije, kada se svake nedelje gotovo svuda u svetu nova dela štancuju na metar, u knjižare dospe i mnogo onih koja, rađena na brzinu, neposvećeno, ili prosto nestručno, imaju više manjkavosti nego kvaliteta. Upravo je zato tu Penevski da pisce nauči kako da im rečenica zadrži živost i dinamiku, kako da osmisle likove koji će nam ostati u pamćenju, kako da uspostave tok koji će čitaoca od prve rečenice ščepati i držati ga sve do poslednje tačke u knjizi. U ovome mu pomažu dva knjiška moljca, Olga i Filip, bračni par knjigožderača, kroz bleskaste ilustracije Dušana Pavlića koje knjizi daju vrcavi šarm u spoju sa Zoranovim uvek prisutnim humorom.
U današnje vreme, kada se deca vaspitavaju tako da mogu da budu šta god požele (čak i ako za to nemaju ni trunke talenta), što je dovelo do dramatičnog pada kvaliteta u bezmalo svim profesijama, izuzetno je važno da se akcenat ponovo stavi na značaj stručnosti i talenta, spram puke želje. Ovaj priručnik nam upravo pomaže da izbrusimo veštinu i oplemenimo svoj dar.
Odakle se prikuplja građa, ko sve može da nam posluži kao pripovedač, kako da izgradimo svoje književne likove, kako sastaviti dijaloge, kako upotrebiti maštu i čula u opisima, kako sklopiti strukturu dela, kako razviti svoj stil, šta treba znati o žanrovima, sve će nam to autor objasniti, pa će nam čak usrdno reći i kako da ne poludimo dok pišemo roman, a i šta ni po cenu života ne smemo da radimo kada pišemo knjigu! Smatrajmo se upozorenima!
Ono što je najlepše jeste da se svako poglavlje završava i sa nekoliko vežbi pisanja kojima možemo da uposlimo maštu i obnovimo književničku muskulaturu ili se prosto zabavimo, čak i ako ne nameravamo da postanemo novi
Tolstoj ili
Dostojevski, ili Penevski, već prosto želimo da pustimo malo vijuge u pogon!
Autor: Miroslav Bašić Palković