Da su gljive daleko više od slasne hrane koju stavljamo u umake i na pice, govore i višedecenijska istraživanja prilagodljivosti gljiva na nemoguće uslove i bolesti koja su dovela do farmaceutske proizvodnje adaptogena koji pomažu ljudskom organizmu da modifikuje imunitet i suprotstavi se čak i kanceru.
Merlin Šeldrejk u svojoj nagrađivanoj knjizi „
Prepleteni život“ zalazi u još dublja istraživanja sveta gljiva i proučava kako one „stvaraju naše svetove, menjaju naše umove i oblikuju našu budućnost“.
Ta jedinstvena stvorenja nisu ni biljke ni životinje, a možemo ih naći svuda, ne samo u zemlji i u vazduhu, već i u našim telima. Neke se golim okom ne mogu videti, a neke su i najveći živi organizmi na Zemlji. Mogu da žive tamo gde niko drugi ne može i istrpe ono od čega sve drugo umre (zračenje) a da pritom i dalje bujaju i napreduju. Čoveku bez njih nema hleba nasušnog, vina i mnogih lekova, mogu čak i oko zagađenja da nam pripomognu jer vare plastiku i pesticide, pa čak i naftu, ali smo mi i pored svega toga upoznali samo desetak posto njihovog sveta.
Od stvaranja plodnog tla za rast biljaka rastvaranjem kamena, do širenja spora koje u oblacima utiču na stvaranje kiše, do spajanja biljaka i drveća u moćne ekosisteme, gljive imaju ključan uticaj na život oko nas. On nekad ume da bude i štetan: gljivična oboljenja mogu da sliste čitave šume i unište useve pirinča dovoljne da se nahrani 60 miliona ljudi, neka su carstva propadala zbog gladi nastale zbog roda uništenog gljivičnim oboljenjima. Mnoge vrste vodozemaca i biljaka nestaju zbog takvih bolesti. Zbog njih bismo u narednih nekoliko decenija čak mogli da ostanemo i bez banana! Ali gljive isto tako i leče: ustanovljeno je da su čak i neandertalci jeli određenu gljivičnu plesan koja stvara penicilin kada bi imali upalu zuba. A u budućnosti bi mogle čak da nam daju i biomaterijale otporne na radijaciju kako za izgradnju kuća, tako i tkanine za odeću (Stela Makartni već kreira kreacije od micelijumskih materijala).
Gljive koje žive u korenju biljaka stvaraju fungalnu mrežu kojom se razmenjuju ne samo hranjive materije već i signali i upozorenja. Iako nemaju mozak i centralni nervni sistem, gljive umeju da „razmišljaju“, procenjuju, porede, uče, pamte, opažaju, donose odluke i rešavaju probleme, čak i da se snalaze u prostoru! Katkad se, doduše, ponašaju i kao čudovišta iz horor filmova, pa zarobe crva, urastu mu u usta i svare ga iznutra! To, verovali ili ne, radi toliko slasna bukovača!
Nadahnut i dubinski prožet svojom životnom misijom proučavanja gljiva, Šeldrejk će nam objasniti i kako gljive koriste električnu signalizaciju za razmenu poruka. Reći će nam i da bismo, pošto mogu da obrade čulne informacije i imaju senzore i mrežnu povezanost, mogli nazvati gljive bioračunarima. Upoznaćemo i zombi gljive koje se nakače na mrave i potom upravljaju njihovim ponašanjem i kretanjem, a Merlin će nam predočiti čak i postojanje gljiva koje mogu da razlažu TNT!
Od stvaranja sredine pogodne za život čoveka, do proizvodnje hrane za biljke, životinje i ljude, do pospremanja i uklanjanja otpada koji ostavljamo za sobom i njime trujemo planetu, gljive, iako nedovoljno istražene i proučavane, mogu da nam ponude pomoć i rešenja za gotovo sve probleme koji muče čovečanstvo.
Autor: Miroslav Bašić Palković