Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Prikaz knjige „Pisma Mileni“: Kroz pukotine sudbine

Prikaz knjige „Pisma Mileni“: Kroz pukotine sudbine - slika 1
Pisma MileniFranca Kafke, proza u kojoj je veliki pisac otvorio vrata svog očaja i dao nam da vidimo najtanje i najfinije slojeve njegovog bića, dokaz su činjenice koja se ovaplotila kad i vidljivi svet –  da izostanak opipljivog ne mora da znači da velike ljubavi nema.

Franc Kafka i Milena Jesenska su se sreli samo dva puta tokom međusobne intenzivne prepiske (od 1920. do 1923. godine). Upoznali su se kada je njoj bilo 23, a njemu 36 godina. On je živeo u Pragu, ona, udata, u Beču. Snaga emocija koja je izražena u stotinama pisama koje je Franc K. poslao Mileni J. dokaz je činjenice koja se ovaplotila kad i vidljivi svet: izostanak opipljivog ne mora da znači da ljubavi nema.

Nemanje je za Milenu i Franca bila konkretna reč koja opisuje konkretnu razdvojenost i nemogućnost sabivstvovanja. Ali, ipak, ispod svih čemera, bile su pobeđene silinom ljubavi koja zna, kao voda, da nađe pukotine kroz koje će proteći.

Franc je pisao Mileni kroz pukotine sudbine, pobeđujući je, iako sasvim slomljen. Kako slomljeno telo biljčice može da prkosi uraganu zvanom usud? Može. To nam pokazuju Kafkina pisma Jesenskoj.

Čitamo ih žarno i žudno. Čitamo, slamaju i nas, slama nas Kafkina patnja, ali osećamo i njegovu pobedu. Sama njegova iskrenost je pobeda, dok vlaži raspukline u zemlji koja ih deli. Vlaži i naša grla. Ovu knjigu čitamo celim telom – očima, prstima, grkljanom, plućima, kožom. Čitamo, fascinirani, plačemo, patimo, razumemo, divimo se, saosećamo... Kakav je čovek bio Kafka! Čovek od trnja sa srcem od pamuka!

Čega u ovim pismima ima? Ima objašnjenja ćutanja, straha da se nije voljeno biće nekom rečju povredilo, pokidanih želja, pa sastavljenih, ima toliko toga da se knjiga može svrstati u epistolarni roman, mada, njoj nije potrebno svrstavanje, ona je bezvremena.

Kafka kaže da se ne može setiti Mileninog lica, što je jedan od dokaza opčinjenosti koja je stvorena spojem duša. A onda ta opčinjenost vodi Kafku u pakao, gde se možete izgoreti iz „prolivene usijane mase“. Gorimo i mi dok čitamo o poverenju i strasti, žednimo, kopnimo, istovremeno i u raju i u paklu, kao i on, pisac, zaljubljeni pisac, osujećen a ipak srećan, iako to ne zna, jer je imao priliku da voli.

Kafka sebe poznaje odlično, kritikuje svoje postupke, onda vapi, moli, traži, pita… Posebno su potresni delovi gde spominje „ništa“, ništavilo. Šta je on? Šta je ona? Ko je on? Ko je ona? Drhtaćemo od uzbuđenja, pašćemo na kolena, pred ovom knjigom, pred ovom zaljubljenošću, pred ovom nemogućnošću koja se u večnosti pretvara u neraskidivost. Nemogućnost je neraskidivost? Da, u ovim pismima i u istoriji odnosa Franca i Milene.

Smemo li da zavirujemo, pitamo se, ali ipak halapljivo čitamo dalje. Razumemo Kafku, ko od nas nije ludo voleo?

„Poznajem te mnogo bolje nego sebe“, kaže Kafka, i iz njega progovara vulkan od vrelog tla, za vrelinu mu nije potrebna lava. Šta Kafka nije smeo? Šta je smeo? Kako Milenu oseća celim bićem iako ona nije tu? Kada su ga pohodile zmije straha?

Franc se ne kaje, pa se ipak kaje. Ne jadikuje, a svaka njegova reč je jauk. Ulazimo u dubine njegove duše, u njegove suludosti koje je proizvela ćežnja. „Vidi, Milena, lično ti šaljem ovo pismo a uopšte ne znam šta piše u njemu“, kaže Kafka, a mi nanovo i nanovo shvatamo da su velikani veliki upravo zato što su uprkos svim razbijenim čančićima u telu i duši stvarali, pisali.

Ovo je proza u kojoj je veliki pisac otvorio vrata svog očaja, u njoj vidimo najtanje i najfinije slojeve njegovog bića. Ovo je remek-delo koje to nije nameravalo biti. Stoga je još više vredno.

A mi? Trebalo bi da pročitamo ovu knjigu ne jednom, nego više puta. Da nas dodirnu vihorovi i vrtlozi ove uzvišene ljubavi, da tako dotaknemo večnost.

Autor: Ana Atanasković
Izvor: časopis Bukmarker, br. 48

Podelite na društvenim mrežama:

Povezani artikli

Franc Kafka

Franc Kafka rođen je 3. jula 1883. u Pragu a umro 3. juna 1924. u Beču. Spada u red najznačajnijih i najuticajnijih pisaca dvadesetog veka. Presudni uticaj na recepciju Kafkinih dela imao je Maks Brod, Kafkin intimni prijatelj koji se oglušio o Kafkinu testamentarnu volju i objavio njegova dela. Za života je Franc Kafka ostao poznat samo užem krugu čitalaca. Istina, krugu kome su pripadali Tomas Man, Herman Hese, Alfred Deblin, Rajner Marija Rilke, Robert Muzil, Kurt Tuholski... Odmah po završetku Drugog svetskog rata Kafkina dela su preko Amerike vraćena u Nemačku, gde su prihvaćena kao ravnopravna sa delima Tomasa Mana ili Bertolda Brehta. Kafkina poularnost u tim godinama bila je veoma velika. Kafka je imao nekoliko ljubavnih veza u životu, dva raskinute veridbe, ali se nikada nije oženio. 1920. godine upoznao je Milenu Jesensku, koja je prevela neka od njegovih dela na češki, i postao blizak sa njom. Sa Dorom Diamant se upoznao 1923. i to je bila njegova poslednaj ljubav. Dora je između 1923-1924. na Kafkin zahtev spalila jedan deo njegovih spisa. Za Kafkinog života objavljene su samo neke njegove pripovetke: „Presuda“, „Preobražaj“, „U kažnjeničkoj koloniji“, „Seoski lekar“ i „Umetnik u gladovanju“. Tek posthumno su objavljeni romani „Proces“, „Zamak“ i „Amerika“.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com