Laguna - Bukmarker - „Ordesa“ – Opšta a izvanredna priča - Knjige o kojima se priča
VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupci#TriRajkeVideoKolumneNagradeKalendar

„Ordesa“ – Opšta a izvanredna priča

Pre desetak godina, Manuel Vilas (rođen u Barbastru 1962) postao je jedan od najoriginalnijih pisaca savremene književnosti pisane na kastiljanskom jeziku. U romanu kakav je „Španija“ i zbirci poezije poput „Vreline“, a obe knjige su iz 2008, primenjen je himnični ton za nekoliko nota viši od uobičajenog (u isti mah omažni i parodijski) u odnosu na odeljak španske masovne kulture koji se ne opevava. Svakom novom publikacijom insistirano je na rečenoj formuli, a sam Vilas, u međuvremenu prozvan Veliki Vilas, takođe je preterivao u parodiji sopstvenog lika. I kako to obično biva sa tonovima koji su prepoznatljivi, Vilas je optužen da se ponavlja, da insistira na svom „talentu“. Međutim, „Ordesa“ dokazuje dve stvari: da je Manuel Vilas odustao od ponavljanja samog sebe, i da njegov dobar humor, koji je ponekad čitan sa prekomernom knjiškošću, zaokružuje jednu razornu viziju sveta. Ako je u „Španiji“ čoveka i dalje radovalo da se prepoznaje u ironijskog sprdnji, „Ordesa“ prodire u tome suprotnu stranu, u nezaštićenost i golotinju poruke. Jer, „Ordesa“ je priručnik za preživljavanje lično Manuela Vilasa koji, oprezan prema fikcionalnosti, govori o urušavanju sopstvenog života u nekoliko tematskih slojeva koje ću pokušati da rezimiram. Glavni je sačinjen od fragmentarnog rekonstruisanja, posredstvom sećanja, priča o njegovim roditeljima, nakon njihove smrti. Ukazivati im omaž znači pretraživati po ličnim porodičnim duhovima dok nastaje mesto krajnje ljubavi prema „stvarima koje se gube“: „ovaj ekran računara“, naime tekst romana.

Međutim, priča o ova dva lika, krcata skrivenim mestima koja ne mogu stati u jedan prikaz, takođe predstavlja nacionalni problem: „Pad Španije u španske zloćudnosti“, hroniku bespoštednog nametanja španskih institucija, škola i vlada. Jer mi Španci „nismo dobre osobe jedni prema drugima“, a Vilas ne prašta „ono što je Španija učinila mojim roditeljima, kao ni ono što radi meni.“ Niko se ne spasava, pa ni sam autor, od te mešavine izmišljanja i gubljenja pamćenja koja predstavlja neizbežno svojstvo današnjih Španaca.

Na kraju, „Ordesa“ govori i o autorovom razvodu, njegovom odnosu prema deci na stranicama koje nisu ništa manje iskrene, a pune su alkohola i barbiturata.

„Ordesa“ je književni artefakt koji odbija konvencionalni smisao mogućeg romansiranja. Više od sižea je zastupljena opsesivna upornost, utoliko veća što napreduje čitanje, u sve sublimnijim trenucima. Naime, umesto razvoja radnje, prisutna je suptilna drama unutar samog stila, destilacija sredstava koja se račva u šačicu pesama. Primer za ovaj postupak jeste u tome što porodični likovi, prema sredini knjige, počinju da se preimenuju: tako, njegova deca i roditelji počinju da se zovu Brams, Vivaldi, Bah ili Vagner. Svestan problematičnosti transformacije bližnjih ličnosti u likove, Vilas je oneobičuje svojim ustaljenim zbirom parodije i omaža: ne želi da ih pretvori u književnost, nego u muziku, kaže, ali ne samo u muziku, nego u Istoriju Muzike velikim slovima, što dok uzdiže likove čini spornom samu instituciju zvanu Istorija Muzike. To je samo deo Vilasovog metoda: u njegovim izmaštanih poređenjima nijedan od termina ne trijumfuje bezrezervno, pre će biti da oba otelotvoruju barokni vanitas, spasenje posredstvom ironije, sprdnju koja je u isti mah i uteha.

Drugo od Vilasovih omiljenih sredstava mogli bismo nazvati „marksističkim animizmom“, ako bismo na taj način predočili meru načina na koji predmeti koji su potcenjeni u ovom poznokapitalističkom svetu u njegovim delima pridobijaju suštinski značaj, sopstvenu dušu. „Prošlost čine nameštaj, hodnici, kuće, stanovi, kreveti, jastuci, košulje. Košulje koje su oblačili mrtvi.“ Kroz ova „jeftina čuda“ rezimira se istorija loše nazvanog srednjeg sloja: „Jeftina su a ipak imaju natprirodnu snagu. Kao da je natprirodnost izabrala poniznost da se ispolji. Ili kao da su natprirodnost i poniznost jedno te isto.“

„Ordesa“ je knjiga puna milosrđa prema onima koje Istorija nije zaštitila. „Banalni smo, i ko ne prepozna vlastitu banalnost još je banalniji“, piše Vilas i takvim prihvatanjem se zaokružuje neočekivano izvinjenje prema samom sebi: „Moguće je da se čovek na kraju zaljubi u sopstveni život.“ Naša priča je „opšta priča“. A „Ordesa“ je izvanredna knjiga.

Autor: Karlos Pardo
Izvor: El Pais
Prevod: Laguna


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
megi o farel maštovito oživljavanje istorije laguna knjige Megi O’Farel: Maštovito oživljavanje istorije
15.07.2024.
Autorka bestselera i dobitnica brojnih prestižnih književnih priznanja Megi O’Farel govori nam o inspiraciji za svoj roman „Portret jednog braka“, istraživanju istorijskih izvora, pisanju o stvarnim l...
više
ivan tokin moja duša je od limuna laguna knjige Ivan Tokin: Moja duša je od limuna
15.07.2024.
Pisac Ivan Tokin objavio je reizdanje bestselera „Najnormalniji čovek na svetu“, zbog čega ga u prethodnim nedeljama „cimaju“ za intervju. Stefan Tošović je s Tokinom „trošio“ jedan lagani razgov...
više
o zbirci ukrštene reči stihovanje usamljenog hodača laguna knjige O zbirci „Ukrštene reči”: Stihovanje usamljenog hodača
15.07.2024.
Rokenrol pesnici: zanimljiva i, nažalost, nekako još neodređena, nerado priznata kategorija. Šta ih čini, po čemu ih prepoznajemo? Da li njihovi stihovi odvojeni od muzike deluju osakaćeno, bez snage ...
više
prikaz knjige persijanci prva supersila drevnoga sveta laguna knjige Prikaz knjige „Persijanci“: Prva supersila drevnoga sveta
15.07.2024.
Ako ste pratili trenutno aktuelnu Netfliksovu doku-seriju „Aleksandar Veliki: Rađanje boga“, verovatno ste kao jednog od stručnih naratora zapazili izvrsnog velškog profesora Lojda Levelina-Džounsa ka...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politikom korišćenja kolačiča.