VestiIntervjuiPromocijeAkcijeKnjiževni klubPrikazi#knjigoljupciVideoKolumneNagradeKalendar

Marojevićev „Šnit“: Uzimanje mjere povijesti

Već duže vrijeme lijevom polovicom Facebooka (ili trećinom, ili osminom, kakogod) kruži zanimljiva fotomontaža, jezivo negledljiva i blago ironična istovremeno. Sačinjavaju je dvije autentične fotografije iz Drugog svjetskog rata: na jednoj vidimo skupinu ustaša kako s noževima u rukama pozira sa žrtvom netom prije egzekucije, na drugoj skupinu četnika u potpuno istoj pozi – nasmijana lica, nož, strava na licu civilne žrtve. Ove dvije gotovo jednake fotografije prati natpis: „nema većih četnika od ustaša“. Taj ironičan natpis mogao bi nam čak izmamiti suspregnuti osmijeh s obzirom da sažeto opisuje i precizno identificira aktere uhvaćene u potpuni istoj pozi i zlodjelu, a sam je utemeljen na iznenadnom obratu (u poimanju spomenutih kao nepomirljivih neprijatelja), za koji, ako smo povijesno informirani, a prema spomenutim koljačima ideološki nepristrani, odmah potom shvaćamo da nije ni „iznenadni“, ni „obrat“, već da kao takav pogađa u samu bit. Ono što današnji štovatelji četništva i ustašije neće nikada prihvatiti, niti uz doktorat iz povijesti (a ima i takvih), ilustrirano je s dvije jezive fotografije i opisom koji će im zaigrati po nervima. Gotovo jednak efekt na čitatelja će imati romani Igora Marojevića, a osobito Šnit koji tematizira sudbinu Zemuna u Drugom svjetskom ratu. Prvi put objavljen je 2007. godine, a 2014. kao Schnitt pojavljuje se u hrvatskom izdanju, što je i povod za kritički osvrt.

Riječ je o drugom romanu iz najavljenog petoknjižja Etnofikcije, kojemu je prethodila Žega (2004.), a uslijedila je Majčina ruka (2011.). Ciklus tematski određuje autorova zaokupljenost poviješću i međuetničkim odnosima: u Žegi je to građanski rat u Crnoj Gori između pristalica i protivnika Kraljevine SHS (tzv. bjelaša i zelenaša), u Majčinoj ruci poslijeratna sudbina vojvođanskih Nijemaca i njihove imovine, dok je najdalje otišao u Schnittu pozabavivši se složenim odnosima nacista, ustaša, četnika i partizana - i to na relativno malom (pograničnom) području, a u ratnim okolnostima. Radnja je uglavnom pozicioniran u Zemun, znatno manje u Zagreb, Beograd i Ravnu goru. Okosnicu fabule čini ljubavni trokut, tj. četverokut između Srbina Novaka Maričića, Hrvatice Monike Vranić i Njemice Karen Frost, inače ljubavnice slavnog dizajnera Huga Bossa koji se također pojavljuje u romanu. Kada Novak ubije roditelje Karen Frost, a nju teško ozljedi, roman se pretvara u napeti špijunski triler s potjerama, istragama, lažnim tragovima, izdajama, pucnjavom i nenadanim obratima situacije. Tako će, sudeći prema dosad objavljenom, ciklus Etnofikcije sačinjavati ljubavne priče smještene u pažljivo odabrane geografske prostore i povijesne okolnosti.

Za razliku od ostalih romana koji su konvencionalnije ispripovijedani i oblikovani (bliži odrednici neorealizma, barem u ponovljenim, dehermetiziranim izdanjima, poput Žege), kompozicija Schnitta je izrazito postmodernistička, sa znatno naglašenijim elementima groteske, parodije i satire, dok je Marojevićeva dominantna stilska figura ironija. Manje ili više vidljiva u cijelom opusu, u Žegi i Majčinoj ruci ona je „dugog daha“, iščitava se tek u cjelini priče (nalik primjerice Bolañu), dok je u Schnittu ona već na mikrorazini, na razini rečenice: iznenadni obrati, igre riječima, nesporazumi, cinični komentari i sl. (bliže Bernhardu). Time se u inače ratnoj priči postiže efekt začudnosti i često urnebesnog švejkovskog humora. Hipertrofiju ironije i sarkazma svakako mu olakšava kvazidokumentarni pristup konstrukciji teksta – naime, roman je skrojen od novinskih članaka, a upravo je publicistički stil (tj. senzacionalistički diskurs tabloida) najlakše parodirati. To se najčešće naziva historiografskom metafikcijom, dakle simulacijom dokumentaristike i slobodnim nadopunama povijesti, ali ne revizionističkim, već čisto književnoestetskim – tema je lokalna, pa se lako može na službenu povijest nadopisati nešto što se nije dogodilo, ali svakako se moglo dogoditi, npr. dolazak Huga Bossa u Zemun da dizajnira nove uniforme za ustaše, koji dotad nose plagijate njegovih SS uniformi.

Danak postmoderni pronalazimo i u autorovoj potrebi da mistificira porijeklo i vjerodostojnost teksta, kao i ulogu pripovjedača. Kako saznajemo iz uvodne Napomene priređivača, roman je tobože posložen od novinskih tekstova objavljivanih u (stvarnim i izmišljenim) njemačkim, hrvatskim i komunističkim glasilima u Zemunu od 1941. do 1944. Autori članaka nisu navedeni, dok ponegdje fali i teksta, pa je praznina, kako se i priliči savjesnom priređivaču, označena trotočjem u zagradi. Tako anonimni priređivač umnaža anonimne subjekte a sve u svrhu ukidanja „proizvoljne hijerarhije koja bi na taj način nastala“: ta ideološka uravnilovka nema svrhu izjednačiti zločine i krivnju, tj. okupatore i oslobodioce, priređivač (baš kao ni autor, sudeći prema Napomeni autora) ne pretendira za velikim povijesnim prosudbama i revizijama, on tek želi ispripovijedati zanimljivu priču iz tog vremena, pa se s razlogom i ograđuje – naime, u ovako zamišljenom romanu nema „pozitivne“ strane ili lika, jer kako je netko, možda Kundera, primijetio: pogrešno je reći da je Švejk glup kad je svijet u kojem živi i kreće se „glup“ poput njega i njemu primjeren. Tako i Marojević gotovo hašekovski oslikava iščašeni kozmopolitizam ratnog Zemuna bez mogućnosti odabira neke „normalne“ strane. Čak je i partizanski pokret otpora utjelovljen kao bizarni čovječuljak Unzihtbar nevidljiv arijevskoj rasi – pa ako se i bori protiv okupatora ovdje je prikazan (a samim time i ironiziran) kao suradnik ilegalnog Pravog graničara, glasila s jednako senzacionalističkim i voajerskim prilozima poput onih hrvatskih, srpskih i njemačkih (Objektiver Beobachter, Spremnost, Swarad, Graničar, Odboraš, Obnova). No kako su svi oni ideološki nabrušeni i pojedine događaje interpretiraju kako im paše, tako se radnja iskristalizira tek kroz izmjenu vizura, osvjetljavanja (i zamračivanja) s raznih strana i naknadnu re-interpretaciju.

Riječ je dakle o ratnom romanu-igri u kojem je igra vrlo široko shvaćena i provodi se na svim razinama, što ga svrstava u tradiciju satirične ratne književnosti na potezu od spomenutog Švejka pa do Limenog bubnja, ali i Vianovih Mravaca i Lenzovog Sata njemačkog. Osim s kompozicijom i izvorom tekstova, nisu mu strana ni poigravanja s likovima i fabulom, horizontom očekivanja, pa i publicističkim stilom; uočljivo je da tu nema mnogo sličnosti s novinskim člancima, čak niti amaterskim, što je teško i očekivati nakon što jedan od likova kaže da idealan novinar „oskudeva iskustvom i piše vesti po nadahnuću“, a drugi da je prozni tekst „uvek na razmeđi novinskog napisa i bajke” (što zapravo i jest Marojevićeva parodija novinarstva). Schnitt je zbirka novinskih tekstova koliko i čitanka iz povijesti: on će i to simulirati stavljajući pedantni sadržaj na početak knjige ali od suhoparnog i kronološkog iznošenja povijesnih činjenica neće biti ništa. Nasuprot tome, Schnitt je izrazito fragmentaran roman, kronologija zbivanja je razbijena, a profiliranje likova i motivsko nadograđivanje fabule je postupno (baš kao u Žegi i Majčinoj ruci), s mnogo najava, odgađanja i nedorečenosti. U motivskoj razradi Marojević će se pripomoći raznim formama svojstvenim suvremenoj štampi, pa će tako u poglavlju Razgovori. Reportaža, na tragu dijaloške forme iz Kišovog Peščanika, doslovno prenijeti monologe intervjuiranih likova, dok u poglavlju Ljubavne novele donosi pobjedničke priče s književnog natječaja Pravog graničara, dakako, utemeljene na istinitim zbivanjima iz romana. Takvo postupno izoštravanje slike od skica i mutnih kontura do životnijih likova s prošlošću, fizičkim izgledom i karakternim osobinama nalikuje procesu izrade fotografije: u početku ne vidimo mnogo, ali u konačnici imamo dovoljno popunjenu sliku zbivanja, pa makar i dvodimenzionalnu, poput četnika i ustaša s početka teksta.

Nestrpljivi čitatelji nesvikli pozornijem čitanju s bilježenjem mogli bi s teškoćama pratiti takav razvoj fabule, osobito jer kratka poglavlja ostavljaju dojam brze prohodnosti, no kada se izmiješa mnoštvo likova istih ili sličnih imena (Hrvati i Srbi, parovi braće i sestara, rođaci), istih javnih djelatnosti (mahom novinari i urednici), politički konvertiti i ratni profiteri s bezbroj nadimaka, špijuni u privatne i političke svrhe, likovi kompliciranih međuodnosa i nedefiniranih ideoloških opredjeljenja… pomutnja bi mogla postati potpuna. K tome još, novela U traganju za iščezlim NM donosi nam samo inicijale likova, pa na kraju čitamo o DM, EM, FN, HB, IV, MM, MV, NM, NM2, NV i tako dalje, što sugerira gotovo nerazmrsivu isprepletenost svih sa svakim. Roman tarantinovski nudi zabavu i humor, ali zahtjeva i pažnju kako bi se „uhvatila nit” i sve te fragmente „skrojilo” u smislenu cjelinu. Rat je negdje u pozadini, ali ipak ne izostaje ni krvava strana tarantinovskog postmodernističkog pripovijedanja: civile poput pitome stoke odvode na klanje pripadnici fašističkih vojski i paravojski, a protagonisti romana stradavaju na najapsurdnije načine, npr., Novak Maričić ubije Frostove nakon što mu se pomrači pred očima zbog niskog tlaka pa pogrešno protumači kretnju rukom Siegfrida Frosta.

Schnitt u cjelini djeluje kao bizarni reality show iz Drugog svjetskog rata u kojem su kamere nadomještene prislušnim uređajima i novinarskim (vidljivim i nevidljivim) voajerima i njihovim glasilima (koja se štampaju na papiru nalik toaletnom), ahistorijski roman o prekrajanju granica, uniformi i sudbina, strašan i smiješan istovremeno, roman o dijalogu dvaju naroda koji hitcima u Stjepana Radića postaje dva (nacionalistička) monologa, o novinarki koja u dvije godine prelazi put od ustaških, preko srpskih do komunističkih novina, roman u kojem zagrebačkim autobusima odvoze civile iz Zemuna na masovna strijeljanja u Vukovar, dok Victor Hugo Boss skladno građenim mladićima „uzima mjeru“. Zabavan i tmuran roman, težak i lagan. S obzirom na međuetničke antagonizme, na kritiku novinarskog amaterizma i medijskog žutila, na ideološku pomutnju i pogubljenost likova vječito u nesporazumu sa svijetom u kojem žive roman je to i o našem vremenu i suvremenim nacionalnim monolozima sa suprotnih strana nanovo prekrajanih granica.

Uza sve to piljenje po nacionalističkom nervu ne čudi da Marojevićevi romani trpe žestoke udare s desnog boka, ali nisu izostali niti oni s lijeva, ponajprije zbog njegovih težnji ka dezidelogiziranoj estetici romana i sasvim osobnih stavova o ljevičarskom književnom angažmanu o čemu govori u intervjuima i potvrđuje u proznim djelima. To nam se kao čitateljima i kritičarima može i ne mora sviđati, ali ostaje činjenica da je sa Schnittom Marojević uvjerljivo postigao ono što je želio, pa bila to i romaneskna ideološka nepristranost. Ostaje tek vidjeti kako će se roman takvog stila, fabule i kompozicije uklopiti u zasad još nezavršene Etnofikcije, kraj „ozbiljnijih“ Žege i Majčine ruke, no tematski mu je svakako uz njih mjesto. Kakogod ciklus u konačnici izgledao, sa Schnittom ili bez njega, već sada je jasno da će biti vrijedan pažnja kao i svaki pripadajući roman zasebno.

Autor: Davor Ivankovac
Izvor: „Quorum“, Zagreb


Podelite na društvenim mrežama:

Povezani naslovi
odlični naslovi po sjajnoj ceni da, moguće je, uz laguninu akciju 3 za 999  laguna knjige Odlični naslovi po sjajnoj ceni? Da, moguće je, uz Laguninu akciju „3 za 999“!
15.11.2019.
Spremite se! Omiljena akcija ponovo važi.   U svim knjižarama Delfi, Laguninim klubovima čitalaca i na sajtu www.laguna.rs počinje akcija koja vam omogućava da kupite 3 sjajna naslova po ce...
više
posetite štand lagune na interliberu u zagrebu  laguna knjige Posetite štand Lagune na Interliberu u Zagrebu!
15.11.2019.
Izdavačka kuća Laguna ove godine drugi put učestvuje na zagrebačkom sajmu knjiga Interliber na zadovoljstvo čitalaca koji rado biraju Lagunina izdanja.   Najtraženije su knjige domaćih auto...
više
15 saveta za započinjanje dugoročnih razgovora o knjigama laguna knjige 15 saveta za započinjanje dugoročnih razgovora o knjigama
15.11.2019.
I, šta misliš o knjizi? Dobra je. Da li ti se dopala? Aha. Šta ti se dopalo u njoj? Bila je dobra. Za mnoge roditelje ovo je uobičajen razgovor sa decom o knjigama. Sve što roditelji žele jeste...
više
prikaz romana tetovažer iz aušvica heder moris laguna knjige Prikaz romana „Tetovažer iz Aušvica“ Heder Moris
15.11.2019.
Čuveni britanski lanac knjižara Vi Ejč Smit (WHSmith) ima svoj dvojac kritičara koji redovno predstavljaju nove naslove. Ričard i Džudi prijemčivim jezikom pišu o knjigama i komentarišu ih na neposred...
više

Naš sajt koristi kolačiće koji služe da poboljšaju vaše korisničko iskustvo, analiziraju posete sajtu na sajtu i prikazuju adekvatne reklame odabranoj publici. Posetom ovog sajta, vi se slažete sa korišćenjem kolačiča u skladu sa našom Politkom korišćenja kolačiča.