Iva Kolega – „Seme mraka“: Psihološki triler o nasilju u obitelji

Da bi čitatelju predstavila mrak i tugu te obitelji, Kolega je odabrala čvrsti kompozicijski okvir u kojem radnju pratimo kroz pet dana jednog tjedna s kraja studenoga, a svaki dio pripovijeda nam jedan od članova obitelji da bi nakon tih pet dana uslijedio, šest mjeseci kasnije, epilog rađen po sustavu „što je bilo poslije“.

Pre četiri godine mlada hrvatska književnica Iva Kolega objavila je roman „Ljubavna glad“, a ove je godine učinila korak naprijed romanom „Sjeme tame“ koji je već privukao pažnju kako temom, tako i činjenicom da je autorica roman – i to pod naslovom „Seme mraka“ – najprije objavila u Srbiji i to za tamošnjeg najjačeg izdavača, beogradsku Lagunu.

Naravno, taj dobar marketinški potez urodio je pojačanim zanimanjem za njenu knjigu na Beogradskom sajmu knjiga, a i u Hrvatskoj su mnogi za pojavu ovog romana saznali baš zahvajujući činjenici da je najprije objavljen „kod komšija“. Drugi potencijalni „magnet“ ovog djela, koje je u Hrvatskoj u svibnju ove godine objavio zagrebački Fokus, svakako je to što na naslovnici kao poziv stoji odrednica „šokantni psihološki triler inspiriran stvarnim događajem“. A taj je stvarni događaj brutalno nasilje u obitelji, što je jasno zahvaljujući uvodnim napomenama na omotu.

Sve ove inteligentne „pozivnice“ svakako računaju na čitateljevu radoznalost, pa možda malčice i na skandaloznost, ali se, na svu sreću, ne zaustavljaju na tom „trash“ i kič okviru i to iz jednostavnog razloga što knjiga nudi sasvim dobro ispričanu mučnu priču o jednoj obitelji koja je daleko od sklada koji naizgled nudi. Da bi čitatelju predstavila mrak i tugu te obitelji, Kolega je odabrala čvrsti kompozicijski okvir u kojem radnju pratimo kroz pet dana jednog tjedna s kraja studenoga, a svaki dio pripovijeda nam jedan od članova obitelji da bi nakon tih pet dana uslijedio, šest mjeseci kasnije, epilog rađen po sustavu „što je bilo poslije“.

Šokantna istina

Obitelj koja živi u gradiću nadomak velikog grada čine otac Aleksandar iliti Saša, majka Iris, kćeri Diana i Julija te sin Luka. Saša je uspješan zaposlenik vrlo uspješne trgovačke firme, Iris je domaćica koja je život posvetila odgoju djece od koje najstarija kći Diana još od kraja srednje škole živi u Hamburgu s Enesom i malom Mihaelom koju je rodila pri kraju školovanja, Julija je srednjoškolka, a desetogodišnji Luka majčin je ljubimac. Izvana skladna slika o dobrostojećoj obitelji polako se pred čitateljem urušava kroz zbivanja opisana tijekom tog tjedna, pri čemu detonator radnje predstavlja činjenica da Iris, nakon što na suprugovom laptopu otkrije scenu vrlo brutalnog seksa, bolje reći divljačkog silovanja i premlaćivanja, posumnja kako je možda baš njen suprug silovatelj o kojem se posljednjih dana piše.

Istina će, otkrit će se to na kraju, biti još i gora od te jezovite pretpostavke, a kroz priču pred nas će polako izranjati obrisi potpunog obiteljskog nesklada te karaktera spomenutih likova. Tako će postati jasno kako je Saša klasični macho agresivac za kojeg je „svaka žena kurva“ i koji, kako to uočava i Iris, svoj najbolji dio daje javnosti, a onaj najgori čuva – za obitelj. Iris, koja je zbog velike ljubavi, prekinula studij i život posvetila obitelji, svjesna je da je ekonomski potpuno ovisna o njemu pa trpi i ono što normalan čovjek ne bi i zatvara oči kad bi morala ne govoriti, već urlati. Diana i Julija žrtve su tih odnosa, a Luka bi tek trebao postati žrtva.

Urušavanje ljudskih vrijednosti

Ispričan s pet različitih stajališta, koja na svaki događaj svjetlo bacaju iz ugla osobe koja ga priča, roman „Seme mraka“ sasvim je solidan pokušaj skretanja pažnje na obiteljsko nasilje što pak znači da se iz zamišljenih okvira psihološkog trilera povremeno seli i na područja obiteljskog, odnosno društveno-kritičkog romana u kojem naglasak i nije toliko na hvatanju i otkrivanju zločinca, koliko na opisu i analizi urušavanja obiteljskih i ljudskih vrijednosti do čega dolazi zbog, s jedne strane, nasilja dominantnog muškarca te s druge strane zbog nepravovremene reakcije nesigurne i uplašene žene koja zbog ekonomske ovisnosti pristaje biti žrtva u gotovo pa potpuno nesretnom braku.

„Često smo najnesigurniji uz one kraj kojih bismo se morali osjećati zaštićeno i sigurno“, konstatira u jednom trenutku Iva Kolega koja uz ovu, nažalost, prečestu odrednicu suvremenog obiteljskog života, zna povremeno ukazati i na negativnosti društvenog sustava koji dopušta takve odnose i koji je prespor jer mu „nije cilj da pomaže onima kojima bi trebao, već da održava samog sebe“. Slika žene kao žrtve konstanta je ovog romana, ali uz nju jasna je i potreba za nužnošću reakcije na svaki oblik nasilja, pa s te strane roman nudi čvrstu i jasnu poruku protiv nasilja što je također jedna od njegovih odlika i pripomaže općem pozitivnom dojmu o knjizi koja će sigurno naći znatan broj čitatelja, a mogla bi doživjeti i ekranizaciju.

Autor: Marinko Krmpotić
Izvor: novilist.hr