Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

BUKMARKER-logo

Delfi Kutak je pročitao: „Sveće gore do kraja“

Delfi Kutak je pročitao: „Sveće gore do kraja“ - slika 1
Ima nešto zavodljivo u toj kraćoj proznoj formi, kraćem romanu, sažetom, ispunjenom srži, što se podvlači pod kožu, ispunjava čitalačke zahteve i ne dozvoljava mislima da nesvesno lutajaju i tragaju za drugim sadžajima. Volim „Prokletu avliju“, „Ljudi govore“, „Usta puna zemlje“, „Tata ti si lud“, „Tunel“, „Ljubavnik“, a od skora i „Sveće gore do kraja“. Nepoznat je meni Marai, ukazivanje na knjigu učinilo je svoje, a nedostupnost drugih knjiga i splet srećnih okolnosti doprineo da je sa strepnjom uzmem na čitanje. Sve što nisam očekivao dobio sam ovom knjigom, a to je sve što želim od knjige, kvalitetan tekst, zavodljivu priču, potrebu da mislim o knjizi danima nakon što je pročitam i želju da pričam sa drugima o njoj.

„Jer jedan čovek nije bezuslovno najkrivlji samo u trenutku kada digne oružje da ubije nekog. Greh nastaje pre, greh je namera.“

Prijateljstvo, ono pravo, celoživotno, predstavlja dar, misiju života, blagoslov. Taj dar nije ljubav, na čvršćim je osnovama postavljen, ali donosi i trunčicu Erosa u srca prijatelja i podseća na ljubav, kako kaže Marai. Prijateljstvo daruje žrtvu u trenucima presudnim za život, daje sve ono što ne može dati simpatija, drugarstvo, pajtaštvo, ortakluk, jer to je veza poput blizanačke usađena u srce, mozak, život. Ovo je oda prijateljstvu, ovo je osuda prijateljstva, ovo je osveta sopstvenoj prošlosti.

Šopen je na sceni, dariva atmosferu stranicama knjige i unosi u priču sve različitosti onih posvećenih i onih drugačijih. A scenu ispunjavaju dva starca kojima sve što je ostalo jesu priče dok sveće ne izgore do kraja. Dva stara prijatelja koji se nisu videli četiri decenije, dva prijatelja u čijim životima je ostalo samo jedno pitanje neizgovoreno, sve druge priče su ispričane. Razgovor u izolaciji šume, bogatstvu dvorca, u koji se neko može zatvoriti decenijama, izbegavati poglede drugih ljudi, suvišne razgovore, učiniti sve kako bi zaboravio prošlost, ali prošlost ne izlazi iz misli. Prijatelj je tu i pored stega zidina mračnog dvorca i guste šume, misli ne daju mira, jer potrebni su odgovori na koje nema ko da odgovori. Dijalog se pretvara u monolog, a pitanja se postavljaju jedino u retoričkom smislu, jer odgovori su davno došli sami, ali pitanja su potrebna kako bi se pod treptajem sveća još jednom razmotala prošlost kao dželat jedne mladosti. Pred nama promiču zagrljeno tvrdoglavost, krivica, gubitak i tuga, pod vatrom strasti podstaknute na zajedništvo, sa molbom za odgovor na još jedno pitanje Da li je ona znala? I ni jedan bol nije tako veliki, ni zločin nije tako strašan, i sve je oprostivo i ubistvo, i prevara, i udarac pesnicom, i odlazak, ako dolazi od bilo koga samo ne od prijatelja.

„Bili smo prijatelji, i ne postoji ništa u životu što može obeštetiti jedno izgubljeno prijateljstvo. Ni strast samouništenja ne može pružiti takav ljudski užitak, kao što pruža dirljivo, nemo prijateljstvo onima koje dodirne svojom snagom. (...) Da mi nisi bio prijatelj, ti ne bi sledećeg dana bežao iz grada, iz moje blizine, sa mesta zločina, kao ubice i zlikovci, već bi ostao, varao me, izdao me, i to bi možda bolelo, možda vređalo moju sujetu i ponos, ali sve to ne bi bilo toliko loše kao ono što si učinio, jer si mi bio prijatelj.“

Autor: Miroslav Maričić
Izvor: Delfi Kutak

Podelite na društvenim mrežama:

Povezani artikli

Slika Šandor Marai

Šandor Marai

Šandor Marai (1900–1989) bio je mađarski pisac i novinar. U mladosti je često putovao i boravio u Frankfurtu, Berlinu i Parizu. Jedno vreme je čak pisao na nemačkom jeziku, ali kada je odabrao da se pisanju posveti profesionalno ipak se opredelio za maternji, mađarski jezik. Bio je prvi književni kritičar koji je objavljivao prikaze Kafkinih dela. Napisao je 46 knjiga (uglavnom romana) i savremenici su ga smatrali za jednog od najuticajnijih predstavnika mađarske književnosti između dva svetska rata. U delima koje je stvarao četrdesetih godina prošlog veka izražavao je nostalgiju za izgubljenom multinacionalnom, multikulturalnom atmosferom društva austrougarske monarhije. Takav stav afirmisanog i cenjenog pisca nije odgovarao novoj mađarskoj vlasti te je 1948. godine bio zamoljen da napusti zemlju. Neko vreme boravio je u Švajcarskoj i Italiji, a zatim odlazi u Ameriku u kojoj je boravio do svoje smrti. Nastavio je da piše na mađarskom i s vremenom je postao zaboravljen i na evropskoj i na svetskoj književnoj sceni. Devedesetih godina prošlog veka, posthumno se na engleskom u Sjedinjenim Državama objavljuju njegovi memoari i nekoliko romana što dovodi do toga da ga književna kritika ponovo otriva. Njegova dela se ubrzo potom reizdaju i prevode u Francuskoj, Poljskoj, Kataloniji, Italiji, Velikoj Britaniji, Nemačkoj, Španiji, Portugalu, Češkoj, Danskoj, Islandu, Koreji, Holandiji, Srbiji.... Do danas su njegova dela prevedena na 35 jezika širom sveta. Njegov impresivan književni opus ponovo je priznat i u Mađarskoj, koja mu je počast odala i izuzetno interesantnim i podrobnim dugometražnim biografskim filmom.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
unicredit-seeklogo
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
IPS-NBS

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com