Zašto neka deca nerado čitaju?

To naročito važi za disleksičnu decu koja se često muče sa izgovorom reči, čitanjem i zadržavanjem pogleda na stranici (ili za onu koja umeju da sriču ali ne mogu da razumeju značenje pročitane rečenice). Deca sa poremećajem pažnje mogu imati poteškoće da mirno sede i koncentrišu se pa moraju da pročitaju isti pasus po nekoliko puta, dok je deci sa senzornim poteškoćama problem da razaznaju simbole na stranicama.
Za ove „čitaoce na mukama“ postoji i emotivna komponenta koja utiče na to što izbegavaju da čitaju. Ako nešto što vašim vršnjacima ide od ruke a vama teško pada, onda vrlo lako može učiniti to da se osećate loše. Nizak stepen samopouzdanja može prerasti u anksioznost i izbegavanje aktivnosti, što dovodi do toga da su deca sprečena u daljem razvoju svojih veština.
Zato je važno da pored adekvatnog odabira sredstva koje će pomoći deci koja se muče sa čitanjem, ona imaju i dopunski kurs iz zvučne pismenosti koja im samo može biti od pomoći, mada će strategija za koju se odlučite najviše zavisiti od prirode problema i specifičnih izazova koji variraju na individualnom nivou. Kako deca počnu da razvijaju svoje veštine i sposobnosti, tako će postati sigurnija u sebe, biće voljnija da čitaju, i u školi i kod kuće.

Sav napor koji uložite u to da zainteresujete vaše dete za čitanje je vredno truda, a jedan od najboljih načina da usadite ljubav prema čitanju jeste da svom detetu čitate još od malih nogu. Istraživanja su kod dece pokazala uzajamnu vezu između vremena utrošenog na čitanje u slobodno vreme i ocena u školi. Čitanje pomaže u širenju vokabulara i istovremeno je osnovna veština za postizanje uspeha u akademskom okruženju, kao i sjajna potpora za lični razvoj.
Osobe koje čitaju mogu da iskuse život posmatrajući svet iz ugla različitih pripovedača, što pomaže u razvijanju empatije i spoznavanju sveta. Imajte u vidu da motivacija drugačije funkcioniše kod dece i da to što govorite detetu da je „čitanje veoma važno“ neće uvek upaliti ili biti dovoljan razlog da vas posluša.
Uočite „nevoljnog čitaoca“
Opiranje čitanju se češće javlja kod dečaka nego kod devojčica, i pre će se javiti kod dece koja imaju poteškoće u savladavanju tehnika čitanja. Imajte u vidu da nisu svi oni koji nerado čitaju „loši“ u tome. Može biti da dete jednostavno nije zainteresovano za ovu aktivnost ili mu tek predstoji period u kom će ga knjige inspirisati.

Kako se svako dete razlikuje, tako ne postoji jedno univerzalno rešenje za sve. Verovatno ćete morati da probate različite strategije pre nego što neka od njih pokaže rezultate.
- Pretvorite svoj dom u biblioteku. Teško je izbegavati knjige ukoliko se nalaze na svakom ćošku i u svakom uglu. Time što ćete ostavljati zanimljive naslove nadohvat ruke (u kupatilu, u kuhinji, pa čak i na fotelji) povećavate šansu da će vaše dete pokleknuti radoznalosti i morati da prelista knjigu kako bi saznalo o čemu se tu radi. Između ostalog, opskrbljivanje vašeg doma knjigama je dobar način da budete sigurni da je širok izbor materijala za čitanje na raspolaganju. Možete početi sa knjigama koje imaju takav dizajn korica koji će privući detetovu pažnju, naročito ako je neka koju ste sami čitali kao mladi. „Izložite“ romane ali i poneki priručnik ili naučni magazin poput Nacionalne geografije.
- Čitajte pred svojom decom. Jedan od najboljih načina da naučite svoje dete da čita iz zadovoljstva jeste da ga naučite na sopstvenom primeru! Uključite čitanje u svoje redovne aktivnosti koje obavljate tokom dana i objasnite detetu da čitanje ima veći značaj u odnosu na druge aktivnosti koje obavljate, poput odlaska u teretanu ili provođenja vremena na internetu. Ako čitate neku zaista dobru knjigu, možete da mu ispričate nešto o tome o čemu se radi ili da mu pročitate neki manji pasus ukoliko je voljno da sasluša i deluje zainteresovano.



Proizvodi koji su fokusirani na čitalačku aktivnost pomažu deci da razviju pismenost ali s druge strane se javlja problem poput onog da li je starije jaje ili kokoš – kako bi deca bila u mogućnosti da koriste aplikacije za unapređivanje pismenosti, moraju biti donekle pismena. Međutim, postoje i drugi načini na koje možete da zainteresujete vašeg nevoljnog čitaoca a da sav fokus nije na samom procesu čitanja.
Jedan od pristupa je upotrebom kompjutera, tačnije programa za kucanje sa akcentom na fonetiku. Mnoga deca koja imaju muku sa čitanjem ovladavanjem tastature uspevaju usput da poboljšaju i čitanje i spelovanje. To je zato što je fokus na kucanju – veštini koja pomaže u upotrebi kompjutera – a ne na čitanju, mada dete koje uči mora da čita reči ispisane na ekranu kako bi ih otkucalo na tastaturi. Ako tome dodamo audio zapis i ciljani obim i redosled reči, naš učenik će poboljšati razumevanje odnosa glasova i slova i istovremeno biti upoznat sa prizorima reči. Ono što se postiže je da nevoljni čitač poboljšava svoje čitalačke sposobnosti, proširuje dijapazon reči i postaje veštiji u spelovanju bez upotrebe knjige u tradicionalnom smislu.
Naposletku, kada dođe vreme da mora da sedne i da čita, dete će verovatno imati manje frustracija nego ranije i osećaće se ohrabreno novostečenim i poboljšanim veštinama.
Izvor: readandspell.com
Prevod: Aleksandra Branković





























