Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

Zamalek – tamo gde sudbina ima poslednju reč

Zamalek – tamo gde sudbina ima poslednju reč - slika 1
„Šta smo mi na ovom svetu? Koliko šanse imamo protiv sudbine?“

Jedna stara poslovica kaže kako čovek snuje, a bog/sudbina/usud odlučuju. A postoji i ona druga varijanta: Čovek snuje, a bog se smeje. Ne možemo pobeći od usuda...

Ovim pitanjima i problemima počinje „Zamalek“ (Laguna, 2020), novi roman koji je izašao iz pera našeg, a isto tako i portugalskog pisca. Verovatno već znate o kome je reč – to je, naravno, Dejan Tiago-Stanković.

Još od momenta kada je izašao njegov prvenac, „Estoril“, postoji želja da se upoznam sa Stankovićevom prozom, ali zbog nedostatka vremena, reading liste koja bi se protegla i na narednih 50 inkarnacija, nije bilo prilike. A onda, kada je najavljen najnoviji roman, malopre pomenuti „Zamalek“, privukao me je svojom tematikom, mestom dešavanja i egzotičnim koricama na kojima dominira skarabej. To su bila tri sasvim dovoljna razloga da se knjiga što pre nabavi i pročita. Jer nema boljeg od čitalačkog putovanja u Egipat u vreme kada ne možete da mrdnete skoro nigde. Verujte mi na reč! A u prilog tome da je knjiga došla u pravi čas govori i činjenica da je u pripremi drugo izdanje ovog romana. Naravno, postoji mnogo više razloga (od ona već navedena tri) zašto ovu knjigu treba što pre da stavite na vaše reading liste. Ali krenimo redom...

Upoznajte Arnu, trideset-i-nešto-godišnju ženu koja se, zbog posla kojim se njen suprug bavi, seli u Zamalek – u samo srce Kaira, četvrt smeštenu na ostrvcetu usred Nila. U jednoj šetnji kroz četvrt u kojoj stanuje primetiće antikvarnicu krcatu živopisnim stvarima, i ulazak u nju će joj zapečatiti sudbinu. Vlasnik prodavnice, Kosta, egiptolog, čovek koji vešto balansira u poslu sudskog procenitelja, čovek od ukusa, čovek sa moćnim prijateljima, u skromnoj Arni prepoznaće potencijal i ponudiće joj posao pomoćnika. I postaće Kosta Arni i učitelj i veliki prijatelj, i poočim, i ta veza će se učvrstiti kako budu prolazile godine koje Arna provodi u Kairu. Kroz Arnin život će prolaziti i neki drugi ljudi, neki od njih će oplemeniti njen život, a neki će je naučiti da nije lako biti žena na Istoku. Dok bude radila sa Kostom, Arna će otkrivati tajne posla, priče koje kriju same stvari iz antikvarnice, priče onih koji ih okružuju. Ipak, neke tajne će ostati prikrivene sve dok Tanatos ne odluči da se umeša u njihove živote, a onda će se postaviti pitanje – da li i koliko čovek može zapravo da poznaje nekog drugog čoveka.

Velika prijateljstva obično počivaju na nekim zajedničkim stvarima. Arnu i Kostu ne spaja samo ljubav ka istoriji umetnosti i artefaktima koji kriju svoje lične istorijske priče i svoju vrednost. Njih povezuje i to što su oboje bez korena. Poreklom vezani za zemlju koja lagano nestaje, oni lutaju svetom i pokušavaju da se ukorene tamo gde ih kismet nanese... Ali peskovito tlo nije pogodno za puštanje korena, i pored oaza koje mogu prikazivati privid plodnog tla. Arna će to shvatiti, ali će Kosta pokušati da je veže za sebe poslom, pokušaće da ispreplete svoje korenje sa njenim kako bi joj pokazao da nije bitna zemlja ako imaš one na koje se možeš osloniti – da se ljudi računaju, a ne tlo. A onda, ipak, ne bude kako je rečeno, nego kako je suđeno...

„Zamalek“ nije običan roman gde vi od prve stranice putujete iz tačke A do tačke B (odnosno do njegovog kraja). Stanković se vešto poigrava formom i pred čitaoce stavlja nešto što na prvi pogled i ne liči na roman. Njegovo delo bi se moglo okarakterisati kao „Rečnik zaljubljenika u Kairo“ ili možda kao neki glosar pojmova vezanih za egipatsko podneblje. Sa druge strane, ovo delo bismo mogli doživeti i kao putopis u kome ljudi možda i nisu najbitnija stavka, već su Zamalek i Kairo glavni junaci, jer su oni jedini postojani i (skoro pa) nepromenljivi, a ljudi su oni koji su prolazni. Pisac je, dakle, u nešto nalik na rečnička objašnjenja i putopis učaurio i nekoliko životnih priča koje se prepliću i lagano odmotavaju pred našim očima. A Stanković izvanredno vodi tu priču i ni u jednom momentu ne gubi konce, već ih čvrsto steže i majstorski nas vodi od prvog velikog slova pa sve do poslednje tačke u romanu. Ako bismo hteli da uporedimo ovaj „Zamalečki rečnik“ sa nečim, mogli bismo reći kako ima auru i duh Ondačijevog „Engleskog pacijenta“, ironični osmeh Saramaga i odvažnost Darela. Da, ironični osmeh Saramaga! Dejan Tiago-Stanković, se između ostalog, bavi i prevođenjem ovog velikog Pisca, i čini se kako je u ovaj svoj tekst autor učitao i dašak Saramaga, jer ima u „Zamaleku“ nekih životnih ironija iz kojih kao da nam sam Saramago namiguje.

Kroz ceo roman, autor provlači snažne slike dualizama. Kao prva i najjača je slika suprotnosti između Zapada i Istoka. Oba glavna aktera, i Arna i Kosta, su rođeni pod uticajem Zapada, i Istok za njih u prvi mah predstavlja onu šarolikost koju reflektuju priče iz „1001 noći“ – piramide, nakit, blago iz grobnica,... Naravno, oboje demistifikuju život u Egiptu, i vide ga onakvim kakav on jeste – život koji se odvija u žurbi (kako to zapadnjački zvuči), gužvi na putevima, dimu, potkupljivosti,... Ono što je takođe dominantno u romanu jeste odnos muškarca i žene na Istoku. Arna, bela Zapadnjakinja, ne može biti shvaćena ozbiljno poput nekog muškarca. Tu je i odnos čisto/prljavo i to ne samo u fizičkom smislu, već i u „haram“ smislu (otkrijte sami u čemu je stvar). Zatim tu je i odnos vrha i dna, odnosno sjaja i bede. Zamalek je elitni deo Kaira, ali u njemu itekako ima onih koji su bedni, koji prose, diluju hašiš... Tu je i suprotnost vode Nila i pustinje/peščane oluje. I na kraju onaj dualizam koji je najbitniji od svih – život nasuprot smrti.

Moglo bi se još mnogo toga reći o romanu, ali bih onda, možda i nehotice, otkrio neki ključan momenat, a to nikako ne želim da uradim. Treba proći Arninim stopama sve – počevši od aerodroma u Kairu, stana, antikvarnice, pa i do groblja. Obići ceo Zamalek, zavoleti ga, ali i zamrzeti. I treba osetiti sve ono kroz šta Arna prolazi – radost, tugu, zapitanost, razočaranost, sreću, gubitak, i čežnju koju na kraju mogu sećanja da izazovu u nekoj svojoj igri koju, kako bivamo stariji, sve češće igraju sa nama.

Prošetajte, dakle, sa Arnom i Kostom kroz Zamalek. Videćete piramide, osetićete teški miris Nila, ukus urmi u čokoladi, čućete pesme Um Kaltum, osetićete vrelinu pustinje, i celim putem će vam puls biti kao kod deteta koje otkriva pećinu punu blaga. A kada završite šetnju i kada se oprostite od njih, još dugo, dugo nakon toga ćete pronalaziti zrnca peska na svojoj koži.

Autor: Kristijan Vekonj
Izvor: hellycherry.com

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Dejan Tiago-Stanković

Dejan Tiago-Stanković

Rođen je u Beogradu 1965, gde je živeo dok nije diplomirao arhitekturu kojom se potom nikada nije bavio. Čim je okončao školu, iz puke radoznalosti i želje da upozna svet odselio se u inostranstvo, gde nije nameravao dugo da ostane, ali okolnosti su odlučile da bude drugačije. U Londonu je živeo do 1995, kada se, umesto da se vrati kući u Beograd, preselio u Portugal. Živeo je u Lisabonu. Spisateljski zanat naučio je od najboljih, prevodeći književna dela. Tokom godina objavio je nekoliko prevoda, ali kako je sam voleo da kaže samo najznačajnijih pisaca, kako portugalskih na srpski tako srpskih na portugalski. Posebno se ponosio prevodima Saramaga, Ive Andrića i Dragoslava Mihailovića. Potom je počeo da piše i na srpskom i na portugalskom. Sa objavljivanjem sopstvenih dela počeo je kasno u životu, tek u svojim četrdesetima. Objavio je roman Estoril, koji je preveden na velike svetske jezike i nagrađen u Srbiji i Velikoj Britaniji, a u Portugalu je, na šta je Tiago osobito bio ponosan, Estoril ušao u školsku lektiru. Drugi roman Zamalek, roman o kismetu, objavljen u Laguni, dobio je Nagradu Evropske unije za književnost 2020. U septembru 2022. izašao je i njegov roman o Lisabonu Odakle sam bila više nisam. Preminuo je u Lisabonu krajem iste godine. Foto: Dušan Todorović

O životu, vrlini i moći razuma: „Meditacije ili Samom sebi“ Marka Aurelija u prodaji od 5. marta

Remek-delo praktične filozofije „Meditacije ili Samom sebi“ poslednjeg rimskog cara Marka Aurelija, sa izuzetnim predgovorom Vladete Jankovića, nudi dragocene uvide o životu, vrlini i moći razuma. Meditacije koje je napisao u poslednjim godinama svojih vojnih pohoda sadrže privatna

Pročitaj više

Igrajmo se bojama: Veliki posteri za bojenje „U zoo-vrtu“ i „U luna-parku“ u prodaji od 5. marta

Čuješ li tutnjavu vozića i muziku sa ringišpila? Mmm, zamirisale su kokice u luna-parku! Okupi društvo pa pođite različitim stazama zoo-vrta. Pauza je u bistrou! Razvij veliku bojanku, zgrabi bojice i gledaj kako luna-park ili zoo-vrt oživljavaju pod tvojom rukom. Prati primer ili svojoj

Pročitaj više

Promocija knjige „Boja straha“ Zorana Petrovića 5. marta u knjižari Delfi SKC

Promocija knjige „Boja straha“ Zorana Petrovića biće održana u četvrtak 5. marta od 18 sati u knjižari Delfi SKC. Pored autora, govoriće pisac Đorđe Bajić i urednica Mina Kebin. Moderiraće Mona Cukić. Ovaj roman svojevrsni je nastavak „Ukusa straha“, prvog psihološkog

Pročitaj više

Ljiljana Šarac predstaviće „Buket žutih ruža“ 6. marta u Bačkom Petrovcu

Bački Petrovac sledeće je odredište naše književnice Ljiljane Šarac, u kojem će 6. marta od 18.00, u Biblioteci „Štefan Homola“, predstaviti svoj aktuelni roman „Buket žutih ruža“, koji ulazi u deseti mesec top-liste najprodavanijih Laguninih naslova. „Buket“ Ljiljane Šarac

Pročitaj više

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com