Za vreme korišćenja bilo koje stranice na našem web-sajtu, kompanija Laguna d.o.o. može da sačuva određene informacije na korisnikov uređaj putem "kolačića" (engleski "cookies"). Više o kolačićima

bukmarker

„Vidno polje“: Srljati u mesečinu

„Vidno polje“: Srljati u mesečinu - slika 1
Rokenrol pesnik je pre četiri decenije vapio kako treba „doživeti stotu“, a Goran Babić je pre svoje osamdesete napisao više od stotinu knjiga. Jedna od onih koje imaju trocifren hronološki broj je „Vidno polje“, knjiga koja je i autobiografija, i roman, i memoarska proza, i lična poetska antologija

Sasvim prigodno, „Vidno polje“ Gorana Babića (Laguna, Beograd, 2022) objavljeno je u maju, mesecu u kom se obeležava i proslavlja Dan pobede nad fašizmom. U istom mesecu je održana i veoma uspešna promocija. I mada je leto tradicionalno nezahvalno doba za medijsku književnu recepciju, možemo ipak reći, skoro pola godine nakon što je knjiga objavljena, da ona dosad nije privukla pažnju koju zaslužuje.

Goran Babić (rođen na jadranskom ostrvu Vis 1944. godine) jedna je od najvažnijih književnih, naročito pesničkih, pojava u južnoslovenskim književnostima u drugoj polovini dvadesetog i prvim decenijama dvadeset i prvog veka. Odrastao je u Mostaru, gde je završio gimnaziju, u Zagrebu je diplomirao i otisnuo se u književnu avanturu, koja je u građanskom životu podrazumevala i rad u izdavačkoj delatnosti, uređivanje čuvenog časopisa za kulturu Oko te naposletku i rukovođenje sektorom za kulturu unutar Predsedništva Socijalističkog saveza SR Hrvatske.

Pesnički strastveno i nepovratno veran socijalizmu i jugoslovenstvu, Babić se u osvit raspada SFRJ seli iz Zagreba u Beograd. Tu se njegova literarna odiseja nastavlja, u svojoj suštini savršeno dosledno svom dosadašnjem toku, no u društvenom smislu mnogo marginalizovanije. Ono što je, međutim, najvažnije: Babić nastavlja da piše. Negde do sredine osme decenije života ispunio je bibliografiju sa tačno stotinu naslova i odmah nastavio dalje. „Vidno polje“ u toj bibliografiji ima trocifren hronološki broj.

Valja odmah reći da je ova knjiga velikog pesnika, knjiga poetska i nalik njegovim prethodnim knjigama, ali istovremeno i knjiga sa značajnim komercijalnim potencijalom. Babić je, naime, jedan od onih pisaca kojima se u životu dešavaju uzbudljive stvari, koje sudbina prati i kad, kako se to kaže, izlaze iz tramvaja.

Na jednom nivou, Babićevo „Vidno polje“ je ono što se danas pomodno naziva „autofikcijom“, samo mnogo superiornije i literarnije od lavovskog dela te i takve produkcije. U fragmentarnoj formi, sa mnoštvom fotografija i faksimila dokumenata, ovo je priča o jednom životu, neobičnom, ali uzorno doslednom. Kroz knjigu, u ulogama epizodista, prolaze mnoge slavne ličnosti, i iz sfere umetnosti i iz sfere politike. U političkom smislu, Babić sve ovo vreme ostaje komunista i Jugosloven. Takođe, njegov jezik je bogat i sočan pesnički jezik, ijekavska tzv. zapadna varijanta širokog srpskohrvatskog idioma. Upravo takav idiom, a u knjizi štampanoj ćirilicom, kod izdavača koji uglavnom koristi latinicu predstavlja i stanovitu političku poruku. U knjizi se citiraju i brojne pesme iz različitih faza Babićevog stvaralaštva, a među njima je i pesma „Moj jezik“ čije pojedine stihove na ovom mestu vredi citirati: „pišem na jeziku malom kao dugme/ pišem na beznačajnom/ na sićušnom hrvatskom jeziku/ koji je još i te sreće/ da se ne razlikuje od srpskog// pišem na jeziku jednom i jedinstvenom/ kojim osima Srba i Hrvata/ piše još i druga boranija/ Crnogorci, Muslimani, ovdašnji Jevreji/ i Jugosloveni/ jer sve je to jedan jezik/ i jedan te isti minijaturni narod/ koji se i još među sobom trijebi“.

I naslov cele knjige preuzeto je ime jedne citirane pesme, one o partizanskoj ilegalki Zagi Malivuk kojoj je Zoran Đinđić pedeset godina nakon što su je nacisti mučki ubili „oteo ulicu“. To prizivanje skoro zaboravljene heroine još je jedan dokaz džentlmenske prirode Babićeve, a u ključu one čuvene Džojsove gnome prema kojoj je džentlmen onaj koji se uvek bori za unapred izgubljenu stvar.

Za ljubitelje Babićeve poezije „Vidno polje“ je svakako neizostavna lektira. Ono što je, međutim, važnije jeste mogućnost da toj poeziji ova knjiga priskrbi širu publiku. Objavio ju je veliki i moćan izdavač, a ima u sebi mnogo toga što može da je učini i nekim malim bestselerom. A svako sa imalo osećaja za poeziju, ko „Vidnom polju“ pristupi otvorenih očiju i otvorenog srca, imaće potrebu da se u Babićevom poetskom svetu još bar malo zadrži.

Autor: Muharem Bazdulj
Izvor: Politika

Podelite na društvenim mrežama:

Slika Goran Babić

Goran Babić

Goran Babić (Vis, 1944), pesnik, prozaista, dramaturg, novinar, konceptualni umetnik i društveno­politički radnik, školovao se u Mostaru, Metkoviću, Rijeci i Zagrebu, gde je 1968. diplomirao na Ekonomskom fakultetu. Godine 1969. osniva Centar za društvene djelatnosti omladine RK SOH koji tada objavljuje niz knjiga mladih pisaca. Od 1973. bio je glavni urednik časopisa Oko namenjenog aktuelnostima iz umetnosti i kulture. U periodu od 1981. do 1985. godine Babić je bio zadužen za kulturu u Predsedništvu Socijalističkog saveza Republike Hrvatske. Početkom devedesetih seli se u Beograd, gde i danas živi i radi. Objavio je više od stotinu knjiga poezije, proze, dramskih tekstova, književne kritike, kao i angažovanih i polemičkih tekstova, a njegova poezija uvrštena je u mnoge domaće i strane antologije. Kako i sam kaže, njegove tri kćeri, unučad i praunuk jesu najvrednije što će ostati iza njega, a sebe vidi kao poslednjeg pisca velike jugoslovenske književnosti.

Pridruži se našoj zajednici i isprati dešavanja.

visa-logo4x
Group-96674x
Group4x
Group-96724x
layer14x
Banca-intesa-logo-w593
Group-96654x
Group-96664x
image-4384x
Group-96644x
image-4394x

Copyright © Laguna d.o.o. Starine Novaka 23, Beograd • Matični broj: 17414844

Powered byoozmi.com